Ruskinja stigla s kazališnom skupinom i skrasila se u Hrvatskoj

Marina Pavlić podrijetlom je Ruskinja, rođena u Njemačkoj, a skrasila se u Hrvatskoj. Prvi put je u Hrvatsku došla sa kazališnom skupinom na festival u Sisku, gdje je upoznala i svog supruga Daniela Pavlića, autora dokumentarnih filmova i organizatora brojnih festivala. 

- Njoj se svidjela Hrvatska pa sam ju pozvao da bude moj gost u Hrvatskoj Kostajnici - iskreno nisam se nadao da će doći, čak i onaj dan kad je dolazila sumnjao sam u to. Odmah smo kliknuli i ljubav se razvila, priča Daniel kroz smijeh.

Marina kaže kako se zaljubila u krajolik i predivne ljude, a nakon što je upoznala Daniela znala je da će život graditi u Hrvatskoj.

- Ja sam jedinica, ali moja majka je prihvatila moj odlazak jer se i sama udala i otišla živjeti u Njemačku. Bilo joj je teško prihvatiti, ali oduvijek mi je bila podrška i dala mi je vjetar u leđa, kaže Marina koja u Hrvatskoj živi posljednjih dvanaest godina.

Marina i Daniel imaju dvije kćeri, koje uče i ruski jezik.

- Ruski korijeni su u meni, tako da bi bila šteta da djeci ne prenesem njihove korijene, kaže Marina.

Daniel je, među ostalim, organizator i PRESS film festivala u Hrvatskoj Kostajnici, koji je posvećen Gordanu Ledereru, hrvatskom fotografu i tv snimatelju koji je bio jedna od prvih žrtava velikosrpske agresije na Hrvatsku. No, malo je poznato da su u Hrvatskoj Kostajnici život izgubili i dva ruska novinara.

- Oni su isto poginuli početkom rata, tako da smo mi taj festival posvetili i njima, kaže Daniel, a Marina dodaje kako je prevodila knjigu koja je posvećena njihovoj pogibelji.

Marina je po struci psiholog, a trenutno radi u Crvenom križu kao psiho-socijalna podrška stradalima u potresu na području Sisačko-moslavačke županije.

- Morala sam proći jako puno prepreka kako bih došla do tog radnog mjesta – od državljanstva, prevođenja diploma i prebacivanja iz jedne organizacije u drugu - morala sam biti strpljiva. To vrijeme čekanja sam iskoristila za razne edukacije i projekte u kojima sam mogla iskoristiti svoje znanje i umijeće, rekla je.

Daniel je također angažiran u humanitarnom radu kroz svoju udrugu EKS-ekološko kulturna scena, radi i za udrugu KAS za terapijsko jahanje i voditelj je europskog projekta za umirovljenike.

- Kad se dogodio potres mi smo odmah skočili i rekli da je sad trenutak, idemo pomoći umirovljenicima. Krenuli smo prema najzabačenijim selima Sisačko-moslavačke županije i uskoro će izaći i knjiga 'Potresne kronike', u kojoj sam opisao život tih ljudi, kaže Daniel i dodaje kako je i Marina sudjelovala u tom projektu kroz pružanje psihološke podrške.

Osim psihologijom, Marina se bavi i slikarstvom i šivanjem.

- U razdoblju u kojem nisam imala ništa za raditi sam se bacila u izrađivanje nekih stvari. Baka mi je prenijela ljubav prema umjetnosti i rukotvorinama, pa sam krenula izradu i igračaka – prvo kao hobi, za svoju djecu, no počeli su pristizati i narudžbe sa strane. To je moja ljubav, istaknula je Marina kojoj je 2020. godina bila iznimno teška - uz cijelu situaciju sa pandemijom izgubila je i nekoliko bliskih članova obitelji.

- U ovoj godini sam ostala bez bake, djeda i tate, ostala je samo moja mama koju uskoro očekujemo da nam dođe u goste, navela je.

Iako joj je bilo dosta izazovno asimilirati se u život u Hrv. Kostajnici, pogotovo nakon života u velikom gradu, Marina je pozitivna.

- Ponekad me zna uhvatiti kriza, no mislim da se sve dogodilo s nekim razlogom, vjerojatno sam trenutno ovdje kako bih bila korisna i ispunila svoju misiju života – da pomognem ljudima, zaključuje.