Sajid je izabrao Lipik, ondje su mu vratili vjeru u ljude

Najveći dio migranata samo je u prolazu kroz Hrvatsku. Jedni na njih gledaju s empatijom, a drugi ih doživljavaju kao prijetnju. Ekipa HRT-a donosi priču kako je jedna mala zajednica u Lipiku koja je i sama prošla ratne traume - mladom Afganistancu Sajidu Kanu vratila vjeru u ljude. 

Vladeku štićeniku dječjeg doma u Lipiku pripala je čast da presiječe vrpcu i otvori dom razoren u ratu i obnovljen. Kad se vratio u dom u kojemu je živio skoro je, kaže - počeo plakati. 

Pokazalo se da je britanski časnik Mark Cook bio u pravu. U domu čiju je obnovu pokrenuo i financirao, novu je životnu priliku dobio danas 20-godišnji Sajid Kan.

- Od početka mi je u Hrvatskoj bilo jako dobro. Našao sam jako puno prijatelja i sviđalo mi se se tu pa sam ostao. Izabrao sam Lipik umjesto Londona, govori Sajid.

'Kad sam odlazio od kuće, plakao sam'

Put iz Afganistana prema Europi, dulji od godinu dana, bio je poput ruskog ruleta - neizvjestan, opasan ali i pun nade da ga sreća neće ostaviti.

- Inače nisam nikada skoro plakao do tada, ali kad sam odlazio od kuće krenule su mi suze. Plakao sam. Ne želim baš pamtiti, to je bilo jako teško, sjeća se.

Said, koji je u Hrvatsku stigao 2017., putujući prema Londonu gdje ima rodbinu, ostao je u Lipiku koji smatra svojim drugim domom. Prilagodio se i zajednici, i kulturi i zemlji , naglašava Ivan Pušćenik, ravnatelj Centra za pružanje usluga u zajednici Lipik, dipl. soc. radnik.

Za njegovu su integraciju zaslužni mnogi - od Centra za pružanje usluga u zajednici do osnovne škole i nogometnog kluba.

Said je dobra duša

- Said je naša dobra duša, dečko koji nam stvarno unosi rad oko kluba. Igra za juniorsku kategoriju, brani po potrebi, snima nam utakmice, govori Filip Kozić, član Uprave NK Lipik 1925, trener mlađim uzrastima.

Iako ih dijele kontinenti, mora i planine, briga za obitelj koja je ostala u Afganistanu nije nestala. Svi mu nedostaju, kaže Said. Dobro su i čuje ih svaki dan. Na pitanje zašto su u obitelji odabrali da on 'bude taj' koji će otići kaže kako su vjerovali u njega te da mu je stariji brat već bio u Pakistanu. 

Naš je jezik Sajid naučio u rekordnom roku. Sve užase koje je prošao na putu prema Europi želi što prije zaboraviti. No to je traumatično iskustvo iz njega izvuklo ono najbolje - snagu, strpljivost i toleranciju. Danas ima pravni status stranca pod supsidijarnom zaštitom i tražitelj je azila.