Samouki slikar vraća se Omišu kroz izložbu sjećanja

Žarko Baučić, samouki slikar iz Omiša, u svojim radovima bilježi ljubav prema moru i rodnom kraju. Nakon godina daleko od zavičaja, u Zagrebu priprema izložbu „Friži Omiša“, nastalu iz sjećanja i čežnje za plavetnilom Jadrana.

Na različite se načine nosimo sa svojim zavičajem. Kada ste, poput Žarka Baučića, rođeni i odrasli uz more, u Omišu, ono ostaje s vama – i u vama – zauvijek.

– Omiš mi je rodno misto i tu sam proveo djetinjstvo i mladost. More mi je u krvi, navigavao sam tri godine poslije mature, ali nisam dugo izdržao – nakon toga sam upisao fakultet, prisjeća se Baučić.

Nakon fakulteta, život ga je odveo daleko od mora. Plovio je poslovnim vodama, no slike morskih pejzaža, pohranjene u sjećanju, strpljivo su čekale svoje vrijeme.

Kad slike progovore iz sjećanja

Brodovi, otoci, uvale i plavetnila jednoga su dana jednostavno – isplivali na platno.

– Slikam već dugo, ali sve se promijenilo kad su moji roditelji preminuli 2009. godine, oboje u mjesec dana. Tada je nešto iz mene izašlo i počeo sam bjesomučno slikati. Prve slike sam naslikao baš ovdje, u sobi koju sam nazvao „spomen soba“, a sad je to soba za guštanje, rekao je Baučić.

Dodaje kako slika da bi ljudi uživali – jer, kako kaže, ako ne uživaju oni, badava slike.

Samouki slikar s posebnom tehnikom

Baučić je samouk slikar, koji koristi kombinirane tehnike i slijedi isključivo vlastitu intuiciju.

– Nije me nitko učio. Jedan moj susjed, akademski slikar, rekao mi je: „Žarko, molim te, nemoj da te itko uči jer ćeš postati njegov klon.“ I ja sam odustao od učenja. Radim pokušajem i pogreškom, uglavnom na lesonitu, a ne na platnu, da mogu grebati površinu. Koristim kombinirane tehnike – čak i lak za nokte od svoje kćeri, priča sa smijehom.

'Friži Omiša' – povratak moru kroz umjetnost

Silna je energija kojom Baučić stvara. Čini se da je čežnja za morskim plavetnilom i rodnim gradom u Zagrebu još snažnija, jer upravo ondje nastaju njegove nove slike za skorašnju izložbu simboličnog naziva "Friži Omiša“.