Mato Goravica - Šipanski kralj rogača

Petnaest godina bio je kapetan na velikim tankerima i plovio morima svijeta. No, Matu Goravicu vukao je rodni Šipan na koji se prije 10 godina i vratio. Zdušno se prihvatio obiteljskog gospodarstva, loze i masline, a uz njih rogača - pomalo zaboravljene mediteranske mahunarke. Napravio je Mato i pogon za mljevenje rogača u brašno i sad ne samo da otkupljuje sav rogač sa Šipana, nego i iz cijele Dubrovačko-neretvanske županije. Ima velike planove, vjeruje ostvarit će ih jer se na otoku, smatra, od poljoprivrede može itekako dobro živjeti. Na Šipanu je bila naša Sanda Dičak. 

Veliko Šipansko polje ima i živu vodu, a poljoprivrednika se ovdje može izbrojati na prste jedne ruke. Većina Šipanaca okrenula se lakoj zaradi u turizmu, no ne i Mato Goravica. Naslijedio je 300 maslina i vinograd, zasadio novu lozu sada ima 7.000 trsova. Od nekoliko sorti grožđa u vlastitoj vinariji proizvodi vino. Čim se vratio s broda kupio je uljaru, tako da se sada sve masline s Elafita tu prerađuju u ulje.

- Meljemo masline za sve elafitske otoke Postirom. Našim brodom se dopremaju masline sa susjednih otoka Koločepa i Lopuda, mi ih pričekamo, s traktorom i ostalim prijevoznim sredstvima ih dovedemo do uljare. Zna se proces prerade, e sad tu imamo masline i bolje i lošije kvalitete. Nastojimo to sortirati jer imamo nekoliko osoba koje idu i na natjecanja međunarodnog tipa, tako da strogo moramo paziti razdvajajući kvalitetu ploda, objasnila je Matina sestra Marija Goravica.

Njihove masline ove godine nisu baš rodile, a znalo se za rodnih godina dobiti i 800 litara ulja. Piculja je autohtona sorta raste samo na Šipanu i Lastovu. Od nje se dobiva izuzetno kvalitetno ulje, zato nije rijetkost da njihovo ulje dobije zlatnu medalju na Noćnjaku.

- Imamo dosta stabala maslina, imamo nekoliko sorti lastovka, piculja, kosmač. Moram napomenut da je kosmač još jedna autohtona sorta, piculja, dodala je Goravica.

U svemu mu pomaže obitelj. Uz očevo praktično iskustvo te potporu supruge, majke i sestre nada se da će u njihovim proizvodima svatko osjetiti neizmjernu ljubav koju daju biljkama. Uza sve to nije mogao gledati rogače kako propadaju jer je njihov otkup bio potpuno izostao i odlučio se okrenuti toj zanemarenoj kulturi.

- Pošto je sin plovio i zaradio neke novce, kupili smo uljaru i jasno, imamo prostora i počeli smo prerađivati te rogače, rekao je otac Božo Goravica.

Na Šipanu inače raste autohtoni rogač Carin čije su mahune veće i deblje nego u drugih sorti - trebalo je to iskoristiti.

- Znajući da je ovaj rogač sa Šipana opisan u literaturi kao Šipanski rogač, lokalno ga zovemo Carin, kao Car rogača. Znao da ima neka podloga. Otkupljivači bi nekada došli, nekad ne bi došli, nekad bi mi skupili te rogače, pa bi propali i tako. Onda sam došao na ideju da nešto napravimo od toga, barem da ga preradimo u brašno i ponudimo ga tržištu kao jedan gotovi proizvod, objašnjava poljoprivrednik Mato Goravica.

Vrlo skupi stroj za preradu rogača kupio je uz pomoć EU fondova.

- Trebalo se investirati, moram napomenut da sam dobio poticaj od EU fondova 46% za investicije. Jedna gospođa iz Zagreba, koja dolazi tu na Šipan, mi je napisala projekt i to je prošlo bez problema, tako da smo tu dobili jedan mali, ne mali, nego dobar poticaj, ali bez obzira na to, išao bi u to i da sam trebao sve sam. Išao bi u to jer smatram da je to nešto fantastično i tu nema fala, govori Goravica.

Kad su doznali da se na Šipanu prerađuje rogač javili su mu se i drugi s kopna, te je krenuo u otkup rogača u cijeloj Dubrovačko neretvanskoj županiji. Ove godine namjerava preraditi 30 tona rogača - dobiti 20 tona brašna Priznaje bolji je u proizvodnji nego marketingu, no dosad proizvedeno uspije plasirati najviše na domaćem tržištu.

- Uzimaju dućani koji prodaju takvu vrstu proizvoda, no najveći dio prodam sam. Ljudi direktno naruče, pa im šaljem, onda uzimaju i hoteli neki u sezoni. To dosta dobro ide, pripremaju kolače za turiste, neki restorani, ima jedna firma koja radi u Makarskoj sladoled od njega, isto se i u Dubrovniku može probati. To isto guraju kao neki dalmatinski proizvod. Ide, ide, to je priča koja ide polako, ali ide naprijed, govori Goravica.

Cjenjeniji od brašna je prirodni zgušnjivač koji se dobiva iz sjemenki rogača. To mu je sljedeća stepenica koju namjerava ostvariti.

- Mi pečemo pizze od rogača, ona je lomljena i treba to još prosijati i pročistiti. To mi je u planu, jedan novi proizvod. Koliko znam, nema nitko u Hrvatskoj, a samljeti u brašno, to je jaki prirodni zgušnjivač. To se koristi u prehrambenoj industriji, mljekarstvu i drugdje. Inače, službena mu je oznaka E 410. To možete biti sigurni da je pizza od rogača. Prvo treba investirati u novi stroj koji to može, dosta je tvrda i treba investirati u novi stroj da je mogu samljeti. Napravio sam neke testne uzorke, poslao gore na Prehrambeni fakultet, oni su radili proizvode za jednu firmu, tako da nadam se tu jedan dobar posao napraviti, zaključuje Goravica.

I može se na otoku lijepo živjeti od onoga što sam otok daje, čini se da je Goravica pronašao formulu loza, masline i rogač i tu kaže nema fala.