Sjećate li se osamdesetih godina prošlog stoljeća?

Ljudi se osamdesetih uvijek nekako rado sjećaju. Je li to razdoblje bilo najkreativnije što se tiče mode i glazbe? Administrator Facebook grupe 80ZG Tomislav Tomašević rekao je kako je istina da su baš osamdesete bile kreativne godine, kako za glazbu i modu, ali i za međuljudske odnose. 

- Bez obzira na to što smo u to vrijeme živjeli u socijalizmu, imam osjećaj da smo imali puno veću slobodu u svemu, istaknuo je Tomašević.

No, postajala su i neka ograničenja. Primjerice, ljudi su tada, po traperice odlazili u Trst, a i žvakaćih guma tada nije bilo u bivšoj državi. I po Coca-Colu se išlo preko granice, ali postojali su tada butici, kojih danas nažalost ima sve manje.

Domaći proizvođači i modni kreatori prodavali su svoju odjeću na tržištu. Nije bilo markiranih robnih marki, poput Adidas tenisica ili slično. Tada se njegovala domaća proizvodnja, djevojke su nerijetko čekale da im haljina “izađe” ispod mašine kako bi ju obukle za izlazak.

I frizerski saloni su dobro radili. Skoro svaka žena imala je tada rezerviran termin, najčešće jednom tjedno za svoju frizuru. U to vrijeme popularne su bile haube, ispod kojih su žene sjedile satima kako bi imale postojanu frizuru.

- Frizura se radila, to je zujalo, brujalo, ali sve su žene bile zadovoljne, poručio je administrator Facebook grupe 80ZG. 

Što se tiče glazbe, glazba je bila na svom vrhuncu osamdesetih godina. Tada su nastali poznati hitovi, koje i današnje generacije rado slušaju.

Društvo nije bilo toliko podijeljeno kao danas. Većina ljudi imala je sličan namještaj u stanu, postojali su sindikalni krediti, koji su davali mogućnost svakom radniku da kupi ono što mu se sviđa.

Kućanski uređaji, poput perilice za rublje, televizora, štednjaka, hladnjaka nisu se kvarili kao danas, već su trajali godinama, nekima čak i desetljećima.

Ljudi su tada vozili automobile niže i srednje klase, rijetko tko si je mogao priuštiti automobil više klase. Čekalo se u redu za kruh, vozilo se na par-nepar, bila je nestašica kave, voća.

No, ipak su se obitelji više družile, putovale na more i razne izlete. Djeca nisu provodila vrijeme uz televizor, mobitel ili igrajući igrice, već se vrijeme provodilo na igralištu ili u parku.

Igrale su se društvene igre, a mladi su se dogovarali za spojeve preko telefona ili usmeno. Studenti su većinom radili preko student-servisa, a učenici su slušali svoj učitelje i nastavnike. Tada nije bilo pritiska na škole radi ocjena.

U školama nije bilo vjeronauka, ali postojao je "Veseli sat". Učenici su se 29. studenoga primali u pionire, slavio se Dan mladosti. Cijepljenje je tada bilo obavezno, i nitko se nije bunio i propitkivao za neželjene posljedice cjepiva. Je li osamdesetih godina prošlog stoljeća postojala sloboda govora? Za neke je, za neke nije.

I zato, neki se sa sjetom sjećaju osamdesetih, a neki žele to razdoblje što prije zaboraviti. No, svako vrijeme, pa i osamdesete, imaju svoje vrline i mane.