Slaven je beskućnik, teško rješava probleme, ali želi pomoći i drugima

Prošli tjedan obilježili smo Svjetski dan beskućnika. Njihov točan broj u Hrvatskoj nije poznat, pa bi se moglo reći da su često nevidljivi, kako sustavu, tako i drugim ljudima. No, naša ekipa posjetila je Slavena koji živi u teškim uvjetima. Bez obzira na to, on pomoć ne traži za sebe, već za druge. 

Ovdje dane provodi Slaven Stipić. Nekada ugostitelj koji govori dva strana jezika, a danas beskućnik. Do 2010. godine radio je u Holdingu, a onda je sve krenulo nizbrdo.

- Imaš novaca, imaš svega, nemaš potrebe za ničim, a nemaš ni pameti ni brige. I malo se čovjek prepusti. U Holdingu je bilo predivno. I opet, moja greška, moje sve i 2010. sporazumno prekidamo radni odnos, odem na more raditi, odradim tu sezonu, i što dalje? Nemaš stana, imaš nešto novca što si zaradio, ali kako dalje, zapitao se.

Za svoju situaciju ne krivi nikoga. A godinama je, kaže, bio preponosan da bi tražio pomoć.

- Dok sam mogao fizički, radio sam sve što se moglo, i od bauštele i evo tu sam, ne postoji vrt i tu obradivi dio zemlje koji ja nisam preštihao, kazao je.

Na nagovor drugih, odlučio se ipak obratiti Centru za socijalnu skrb. Danas mu primanja iznose 150 eura mjesečno. Nije, kaže, zakinut materijalno, ali problem beskućnika je uvijek isti.

- To je problem naše birokracije, administracije. Riješi moj problema, ne treba isti čas, ali ga riješi i nemoj me slati na 15 mjesta. Sada ja dođem na policiju, dođem sa štapom, sada treba ispuniti dva formulara. Ali kako da ih ja ispunim, zapitao se.

Ispuniti ih ne može jer je gotovo slijep. Niti ići s jednog kraja grada na drugi jer ima niz drugih zdravstvenih teškoća. Problem su i predrasude s kojima se susreće. 

- Ne daj Bože da nekome kažeš da si beskućnik, odmah si stigmatiziran, nebitno iz kojeg razloga, ali odmah si ili pijanac, kockar ili narkić, pojasnio je.

Dobri mu ljudi pomažu, ali neke probleme ne može riješiti

S obzirom da živi bez struje, vode i grijanja, za neke se stvari uspije snaći uz pomoć dobrih ljudi. No, za neke ne.

- Grijanje nikako neću moći riješiti. Za ove higijenske potrepštine odem tu i tamo odem kod nekog koga poznajem, istuširam se i presvučem. To se da napraviti. Za hranu, imam jednu predivnu susjedu koja mi svaka dva, tri dana donese nešto kuhano, rekao je.

A ima, kaže, i obitelj štakora koji mu prave društvo. Iako mu je bio ponuđen smještaj u prihvatilištu, više ne zna kako bi se prilagodio životu s drugim ljudima.

Unatoč problemima, cilj mu je pomoći drugima

Pa bez obzira na tešku situaciju u kojoj se nalazi, njegov je cilj pomoći drugima.

- Nije ovo priča o Slavenu i ne bi ni trebala biti, jer sigurno od ovih 2000 mojih supatnika, ima njih kojima je puno, puno teže. Pa probao bih pronaći te ljude, naglasio je Slaven.

A njihov točan broj u Hrvatskoj nije poznat. No, zasigurno im je svima potrebna pomoć. Baš kao i Slavenu koji je nesebično traži za druge.