Snaga, disciplina i medalje: uspjeh riječke obaračice ruku

Dugu tradiciju ima i obaranje ruku. Datira još od dvije tisuće godina prije Krista! Prvi zapisi o takvoj vrsti dvoboja pronađeni su u Egiptu. U Hrvatskoj pak, kao organizirani sport, postoji od 2009. Imamo 20-ak klubova, a mi smo posjetili onaj u Rijeci.

Dajana Kruneš, novinarka HRT-a, sjela za stol s europskom viceprvakinjom i trećom na svijetu - Ines Fibinger. 

Od drevnog Egipta do danas - cilj je isti. Fizičkom, ali i mentalnom snagom, svladati protivnika. 

I na prvi pogled možda izgleda jednostavno, ali...

- Ruke rade najviše, ali to je cijelo tijelo jer ruke su samo poluga kojom vučemo, a tu su i tehnike kojima pokušavamo nadmudriti protivnika, kazao je Denis Špoljarić, predsjednik Kluba za obaranje ruke Shark.

- Što najviše boli nakon odrađene ruke? Samo laktovi, samo laktovi, to zna boljeti, a drugo više manje – ništa, naglašava Marin Komadina, član Kluba za obaranje ruke Shark.

Obaranje ruku sportski izbor 

Obaranje ruku sportski je izbor i za Ines Fibinger. U klub je došla prije četiri godine i u svoju kolekciju spremila već 30 medalja. 

- Ovo je bronca sa svjetskog prvenstva ove godine u Albeni i najdraža je jer nisam ju očekivala uopće, kazala je Ines.

Treća na svjetskom, druga na europskom prvenstvu, samo su neki od postignutih rezultata. 

- Treniram dva puta tjedno, a kada su pripreme, mjesec dana prije natjecanja, onda je to trening svaki dan, rekla je.

Priliku za sportski dvoboj nismo htjeli propustiti. I nije bitna samo snaga nego i tehnika, hladna glava. 

"Ovo je ozbiljan sport"

- To više nije kafanski, da tako kažem, sport. On je sada na jednoj višoj razini i to je sada ozbiljan sport koji ima i svjetska i europska prvenstva. Za njega se dobivaju stipendije i treba mu se posvetiti i trenirati, tko se za to odluči, naglasio je Špoljarić.

U ovaj riječki klub dobrodošli su svi, bez obzira na godine, pa tko je jači - neka pobijedi!