Paunovi smetaju dijelu stanara na Gripama, Grad traži lokaciju za preseljenje

Suživot ljudi i paunova na splitskim Gripama postaje nepodnošljiv, pa dio stanara ponovno traži da ih se premjesti.

Tvrde kako im uništavaju automobile, i ugrožavaju promet, a bune se i protiv volontera koji ih hrane. 

U Gradu Splitu traže prikladnu lokaciju za premještanje

U Gradu Splitu i dalje traže prikladnu lokaciju na koju bi ih preselili jer je riječ o specifičnoj vrsti.

Prelijepi su, ali dio stanovnika više ih ne želi podno tvrđave Gripe.

- Oni vide svoj odraz u autu pa ćokaju po autima, tako da smo već imali par razbijenih auta, mislim da je čak jedna tužba išla prema gradu, barem su mi rekli da će tužiti, ne znam je li to realizirano, tako da ljudi imaju velike štete, kazala je Iva Tukić, predsjednica Gradskog kotara Lučac- Manuš.

Paunove su ovamo sedamdesetih godina donijeli vojnici JNA, a kada su otišli, ptice su se, u potrazi za hranom, spustile do kuća.

"Ljudi ih tuku, ali i hrane"

- Paunovi ne rade štetu. Znam da nekim ljudima smetaju, ali to što pričaju da grebu aute - ne. Ali da, trebalo bi ih premjestiti, upravo jer ih ti pojedinci tuku. Gaze ih autima i svašta.

- Meni ih je lijepo vidjeti, jedino ih je čuti malo grubo, komentari su građanki.

- Nekako su postali dio splitskog identiteta i jako puno ljudi brine o njima, a s druge strane, moramo biti svjesni da to donosi i negativne strane, kazala je Leona Grgić, pročelnica OU za komunalne poslove, Grad Split.

Suživot s paunovima izaziva podjele

Ljudi koji ih vole i hrane, čine to na više mjesta pa im je komunalna redarka poslala upozorenje da to prestanu jer se zato - brže razmnožavaju.

- Naša redarka je reagirala po propisu, poslala je jednu opasku da više ne hrane na tome mjestu paunove, strka se digla, kaže Tukić.

Paunovi mogu doživjeti i dvadeset godina; nisu ni domaće ni divlje životinje pa u Gradu Splitu još ne znaju kamo bi ih premjestili.

Može ih se hraniti u jednome kutku

- Tu drugu lokaciju nije lako naći. To ne može biti zoološki vrt, to ne može biti neka slobodna površina, a zapravo u Republici Hrvatskoj ne postoji nekakvo takvo sklonište koje bi njih moglo preuzeti i voditi brigu o njima, govori Grgić.

Dok se ne pronađe rješenje - može ih se hraniti - u jednome kutku.

- Da, to bi možda bila dobra ideja, da se ipak na jednome mjestu pokuša kako-tako njih kontrolirati i na tom mjestu ih se hraniti, ističe Grgić.

Paunovi ostaju, a do kada - ne zna se.