Sto godina života umirovljenog kapetana Josipa Valkovića

Pogled prema Cresu, Velim vratima, Kvarnerskom moru i sjećanja! A skupio ih je pregršt! U svojih, samo sto ljeta. 

Slučajni kapetan - te riječi na najbolji mogući način opisuju Josipa Valkovića - vitalnog Vrbničana koji je tukuć more obišao cijeli svijet. A da će navigavati to nikada nije ni sanjao!

- To mi nikada nije bilo ni na pameti! Nikada, ja sam pomorac silom prilika, govori Josip Valković, kapetan u mirovini.

A sila je bila rat. Završio je barba Josip građansku školu u Vrbniku. Uvijek bio dobar "đak". Tražio se tada mladi svijet za pomorsku mornaricu i Josip je zamalo završio na Pomorskoj akademiji u Lenjingradu.

No, kvota se smanjila, a Josip počeo školovanje u gradu svetog Vlaha. Položio sve ispite, no u Dubrovniku nije diplomirao. Sudbina i tadašnja politika odveli su ga do Matić-poljane i Golog otoka, a kapetansku je diplomu nakon tog teškog iskustva stekao u Bakru. I ukrcao se na "prekooceanca" tadašnje Jugolinije. 

- Cijeli svijet,osim Australije, kaže Josip Valković.

S istim je brodarom, koji je kroz godine ime mijenjao, plovio do mirovine. Svaka navigacija imala je, kaže, svoju čar, no jedna posebno!

- Južna Amerika, najbolje, nemojte sad svašta misliti, nego more je najbolje, najmanje neverina ima, a i ljudi, sve skupa, nekako je drugačije, kaže umirovljeni kapetan.

I u mirovini, i u Domu umirovljenika Kantrida gdje je od 2018. godine, i dalje je kapetan, barba! U svojoj kućanskoj zajednici koja se zove - vjerovali ili ne - More! A priča o moru nikada ne nedostaje.

- Uvijek nešto pričamo o njegovom doživljaju, o njegovom rodnom mjestu, o Vrbniku, kaže Josip Tatalović, Josipov prijatelj.

Naš je kapetan jedan od petero stogodišnjaka u Domu, no šale se svi - siva eminencija. Čak i za ručak očekuje se kapetanovo zeleno svjetlo.

- Vrlo zanimljiv sugovornik, vrlo načitan, obrazovan i s njim nikad nije dosadno. Često nam priča o svojim dogodovštinama, slavili smo i njegov stoti rođendan, kaže Melita Raukar, ravnateljica Doma za starije Kantrida, Rijeka.

A kako ne bi i bilo. Kroz svojih je sto ljeta ovaj kapetan skupio puno znanja, iskustva, a i svoju ljubav prema moru itekako zna prenijeti na mlađe. I sin, iako inženjer elektrotehnike po struci, bez mora ne može zamisliti život.

- Ja sam odmalena vezan uz more, i vezan i zaljubljen, tako da ja odmalena, od 1972. kad je kupio Elanovu pasaru po našem moru, govori Željko Valković, Josipov sin.

Uz more, kaže Josip ide i pjesma. I Zlatko. Nećak koji mu je kao treći sin.

- To je poseban čovjek, od malena sam ga slušao. Koga ćete čuti da zna skoro cijeli Splitski akvarel?, kaže Zlatko Jurković, Josipov nećak.

Nije lako zapamtiti sva tri čina, ni prepričati sva iskustva koja je barba Josip skupio kroz svoje stoljeće! Zato najbolje završiti ovu priču onime u čemu danas naš kapetan najviše uživa - morem i pjesmom!