Još od malih nogu, najveća ljubav Suzane Karamatić Vidaković bili su - vlakovi. Odrasla je uz prugu, a njezin otac radio je kao pružni poslovođa. Njezin životni put bio je sasvim jasan, pa tako ova 34-godišnjakinja trenutno odrađuje praktični dio edukacije za strojovođu. Ljubav je to zbog koje se Suzani nije problem ustati prije zore i doći na posao.
- Cijeli život sam provela uz prugu promatrajući vlakove. Druge curice su se igrale lutkama, a ja vlakovima, priča Suzana.
Suzanin mentor, Tomislav Vukunić, strojovođa je već petnaest godina i zaljubljen je u svoj posao.
- Volja je najbitnija, a Suzana volje ima, kaže Tomislav, koji u lokomotivi nadgleda svaku Suzaninu odluku.
Suzana kaže kako joj ovaj posao nije težak, iako je potrebna velika doza koncentracije. Upisala je srednju željezničku školu za prometnika vlakova, a prvi posao je dobila kao kondukterka u vlaku.
- To sam radila četiri godine, ali uvijek sam iz putničkog dijela vlaka gledala strojovođu kako vozi i zamišljala da sam na njegovom mjestu, priča Suzana.
Ona je tek druga žena u Hrvatskoj koja vozi vlakove i kaže kako se s predrasudama susreće skoro svaki dan – žena za upravljačem vlaka teškog čak 175 tona nije uobičajena slika.
- Nisu naši putnici navikli na to, uvijek je za upravljačem muškarac. Kod nas to još nije popularno, objašnjava Suzana i dodaje da je sva testiranja koja je imala dosad uspješno položila.
Prva vožnja koju ju odradila bila je noćna vožnja uz snijeg i loše uvjete, ali i to vatreno krštenje odradila je s užitkom – baš kao i svaku sljedeću vožnju. Ž
- Ljubav prema vlaku i pruzi je ogromna, nebitno u kojem smjeru idem, kaže.
A tu ljubav prenijela je i na sina, koji je i sam upisao školu za prometnika vlakova.
- Jako je ponosan na mene, i krenuo je mojim stopama. I ja sam ponosna zbog toga, sa smiješkom zaključuje Suzana.
Pogledajte video: