Tisuću godina Lokruma

Benediktinski samostan na otoku Lokrumu, u neposrednoj blizini Dubrovnika, osnovan je 1023., prije 1000 godina.

Otok Lokrum ime duguje agrumima koji ovdje rastu već čitavo tisućljeće. Donijeli su ih benediktinci nakon osnivanja samostana 1023. godine. Naime, te je godine uoči blagdana svetog Benedikta Dubrovnik pogodio veliki požar.

- I tom prilikom dubrovačka gradska uprava zavjetovala se svetom Benediktu, čiji blagdan je bio, ukoliko se požar ne proširi - izgraditi jedno zdanje njemu u čast, objašnjava povjesničar umjetnosti Ivan Viđen. 

Ostaci tog romaničkog zdanja su prije 5 godina konzervirani. Danas nema puno sačuvanih ostataka iz tog razdoblja. Od istočnog krila samostana gdje su bile spavaonice ostali su samo obodni zidovi, a od zapadnog krila - prostor mlinice.

O ulozi benediktinaca u dubrovačkoj povijesti svjedoči i privilegija koju su imali. Naime, lokrumski opat imao je pravo na Svijećnicu (Kandeloru) služiti misu u katedrali odjeven kao nadbiskup.

Sredinom 15. stoljeća samostan se proširuje, pa tako na Lokrumu imamo ostatke dvaju samostana.

- Danas je vidljiv ostatak starijeg, romaničkog klaustra od kojeg je ostalo sačuvano istočno krilo i ostaci crkve. Crkva je teško oštećena u velikom potresu 1667. i nije nikad obnovljena. I vide se dva krila gotičko-renesansnog samostana koji je po dimenzijama najveći na području Dubrovačke Republike, objašnjava povjesničar Viđen.

Legenda o prokletom otoku 

Krajem 18. stoljeća Republika je bila prisiljena, uz odobrenje Svete Stolice, prodati Lokrum. Godine 1798. su, prema legendi, benediktinci protjerani zbog čega su prokleli otok i sve njegove buduće vlasnike.

- Na Lokrumu su zatečeni redovnici zapravo bili dogovorno ispraćeni i dobili su državnu mirovinu Dubrovačke Republike. Prema tome, teško da bi se moglo pretpostaviti da bi se benediktici mogli bavili nekakvim vradžbinama ili čaranjem, dodaje Viđen.

Biljke iz cijelog svijeta dolazile su prvo na Lokrum

Vlasnici su se mijenjali, a sredinom 19. stoljeća kupio ga je nadvojvoda Maksimilijan, mlađi brat austrijskog cara Franje Josipa. Izgradio je ljetnikovac te hortikulturno uredio gotovo cijeli otok i učinio ga polaznom točkom novih vrsta biljaka.

Biljke sa svih kontinenata su dolazile prvo na Lokrum na introdukciju i aklimatizaciju. Neke su postale neizostavni dio naših vrtova. Bogumila, mediteranska mandarina. Tu je bila kolekcija araukarija, prvi eukaliptusi, testirane su banane, testirani su ananasi na otvorenome, objašnjava autorica knjige "Otok na kojem cvjetaju limuni" dr.sc. Mara Marić.

U tijeku je izrada projektne dokumentacije za nužnu obnovu cijelog kompleksa - i samostana i Maksimilijanovog ljetnikovca - koja se za sad procjenjuje na nešto manje od 9 milijuna eura bez PDV-a.

U međuvremenu je knjiga o Maksimilijanovim vrtovima na Lokrumu izabrana među 18 najljepše oblikovanih hrvatskih knjiga u prošloj godini, naslovljena citatom iz njegovih zapisa - "Otok na kojem cvjetaju limuni".