Tomislav Cerovečki posljednji je kišobranski romantik

Tomislav Cerovečki, jedini je zagrebački, ali i hrvatski obrtnik, koji popravlja i izrađuje kišobrane. Jedan je od rijetkih, koji uživa u svojem poslu, te su mu mušterije na prvom mjestu, a ne zarada. 

Tradicija dulja od 110 godina 

Ujak njegova djeda, davne 1912. otvorio je obrt u Varaždinu.

Tomislav je u djetinjstvu rado svoje vrijeme provodio u radionici. Tako je i nastavio obiteljski posao koji traje više od 110 godina.

- Meni je bilo normalno dolaziti u taj dućan, kao klinac se igrati, jer je tu uvijek bilo alata. Čavli, kliješta, sve je bilo interesantno. Dolazio sam pomagati, cijelo vrijeme sam učio jer se kišobrani mijenjaju, materijali se mijenjaju i tako sam postao kišobranar.

Svaki kišobran ima svoju priču

Tomislav je istaknuo da njemu izrada kišobrana vrlo mnogo znači i ispunjava ga.

Sam dolazak na posao, otvaranje vrata trgovine, razgovor s kupcima te svakodnevna izrada novih modela kišobrana - ispunjenje njegova sna.

Voli se igrati različitim materijalima te ostaviti trag na svakom novom kišobranu.

Ni jedan kišobran u njegovoj prodavaonici u zagrebačkoj Ilici nije isti. Svaki kišobran ima svoju priču.

Ipak najprodavaniji kišobran je šestinski jer je poseban - zaštitni je znak grada Zagreba.

- Za proizvodnju ručno rađenog kišobrana od prve do zadnje faze to vam je, recimo, oko dva i pol sata. Znači, on mora biti kvalitetan, ali isto tako mora biti i estetski lijep da dođe do kupca da se proda. Bez majstora svi ti dijelovi ništa ne znače, naglasio je Tomislav Cerovečki. 

Zarada nije primarna

- Nas je četvero u firmi, znači mama još uvijek je tu koja pomaže, supruga i ja, još imamo neke vanjske djelatnike, dodao je jedini hrvatski kišobranar.

Obrt se isključivo bavi proizvodnjom kišobrana. To je primarna djelatnost, proizvodnja na klasičan način, odnosno ručni rad.

Primarna razlika između ručno rađenog i industrijskog kišobrana je u kvaliteti repromaterijala i u kvaliteti izrade.

Svjestan je Tomislav da zvanje kišobranara polako izumire.

- Jednostavnije je danas uvesti robu, staviti na police. Ako ide, ne ide, staviš na sniženje. Zarada ne bi smjela biti primarna, rekao je.

Jednoga dana i Tomislav će morati otići u mirovinu, ali ne želi o tome sada razmišljati. Jer uživa u svojem poslu i zna da će teško moći živjeti bez njega.

- Mene to stvarno veseli. Dok me ruke služe i vid, ja ću raditi jer nije to teški fizički posao, ta sama proizvodnja, poručio je Tomislav Cerovečki, zagrebački obrtnik.