Tuga u Nadijinim očima, a u srcu Harkiv

14:46 / 07.04.2022.

Autor: Zrinka Perić/Rat u Ukrajini/HRT

Nadija Ospiševa

Nadija Ospiševa

Foto: HRT / HTV

Na području vinkovačkog Crvenog križa u privatnom i organiziranom smještaju zbrinuto je 106 djece i žena iz Ukrajine. Iako se ne mogu prestati zahvaljivati svih dobrim ljudima koji su im pomogli, svi se nadaju što skorijem povratku kući.

Sva tuga i užas skupila se u Nadijinim očima. Kad ih sklopi nižu joj se, kaže - slike razaranja rodnog Harkiva.

- Probudile su nas ekspolozije u 5 ujutro. Čuli smo kako nešto puca ali mislili smo da grmi ili netko baca petarde. Kad smo shvatili što se događa bilo nas je strah. Otišli smo u trgovinu i ljekarnu kupiti zalihe. Krenule su sirene i pucnjava, došli su tenkovi polupani su nam bili svi prozori, prisjeća se Nadija Ospiševa.

Živjeli su tjednima u hodniku zgrade i u podrumu gdje su proslavili dječji rođendan. Bojali su se napustiti svoj grad. Obratila se svećeniku i pitala ga što da radi. Odgovorio joj je kako moraju napustiti kuću kako bi izvukli živu glavu. Po njih je došao volonter i preko Crvenog križa došli su u Vinkovce. Nadijinu 10-godišnju unuku jako će razveseliti lutkica i puzzle koje će zajedno složiti.

Napokon su na sigurnome kao i Valentina i njezina kćer Lada, studentica arhitekture.

- Stigli smo 19.ožujka. Ja i kćer Lada živimo u privatnoj kući u zasebnom stanu i svi su nas jako lijepo prihvatili. Svi nam pomažu i susjedi i volonteri i Crveni križ. Osjećamo se ugodno i sigurno, kaže Valentina Soničeva iz Kijeva.

Kćer Lada dodaje kako se svi prema njima odnose prijateljski. Volonteri su im u prvim danima donosili hranu, a najviše ju je razveselilo kad se se prvi dan probudila i ispred vrata ugledala vrečicu s hranom za njezinu mačku. Navjerojatno je lijep osjećaj znati da si na sigurnome.

Zahvaljujući vrijednim volonterima svakodnevica im je lakša. Crveni križ Vinkovci im donosi dječju hranu, odjeću i igračke. Raduje nas i da možemo pomoći i u integraciji naših novih sugrađana, kazao je ravnatelj Crvenog križa Vinkovci Branko Tomić.

Vrijeme najviše provode u šetnjama gradom. Vinkovci su kažu topao i ugodan grad i drago im što su u ovakvoj sredini pronašli spas. No svoju budućnost ipak vide u rodnoj domovinu.

- Željeli bismo se vratiti u Ukrajinu i da taj sav užas što prije završi. Pratiti ćemo situaciju no ako ovo stanje još dugo potraje ne znam nismo odlučili. Ne znamo što nam donosi sutra, kaže Anastasia Bila iz Mikolajiva.

Valentina govori kako su se do jučer još nadali da će rat završiti. Tužne su kažu zbog svoje zemlje, a rodbina i prijatelji koju su tamo ostali stalno su im u mislima. I zato se nadaju svi skupa što skorijem povratku kući. 

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!