Brankov fotoaparat bilježi sjećanje na Vukovar - kroz tišinu

Branitelj i ratni vojni invalid Branko Sivć kroz leću fotoaparata bilježi sve događaje u Vukovaru. U koloni sjećanja mnogima često upadne u oko dok se probija kroz gužvu i traži najbolji kadar. Braneći Vukovar često je bio izložen eksplozijama i pucnjavi pa je nakon rata potpuno izgubio sluh.

Ratne '91. Branko je na Buđaku branio svoj Vukovar. U jednom od proboja pao je pokošen mecima.

- Strijelci su gađali u trup, ali su me uvijek pogodili u nogu tako da sam skupio pet metaka, rekao je Branko Sivć, branitelj i ratni vojni invalid iz Vukovara.

Četiri dana poslije probudio se u vukovarskoj ratnoj bolnici na koju su dnevno padale tisuće projektila.

- Tu me koliko je mogao skrpao dr. Njavro. Povreda natkoljenice u predjelu boka je bila razbijena, dodaje Sivć.

Iz bolnice je izašao u humanitarnom konvoju. Ostao je živ, ali s godinama potpuno je izgubio sluh.

- S vremenom sam naučio živjeti s tim. Bar ne čujem kad žena viče na mene. Neka pozitiva u svemu tome, kaže Sivć.

Rane liječi humorom

- On je najsretniji čovjek na kugli zemaljskoj. Niti čuje mamu niti čuje suprugu, a ni snahu, objašnjava supruga Kata Sivć.

Nije izgubljen u tišini. Najdublje rane i traume liječi humorom i brojnim hobijima. Iako zvukovi rata i dalje odzvanjaju u njegovim mislima, raduje ga što Vukovar raste.

- Ljudi s djecom. To je budućnost Vukovara, ne prošlost. Ne 91., nego 2031., priča Sivć.

No prošlost ne zaboravlja. Nema godišnjice na kojoj ne "škljoca" fotoaparatom. I ove će godine u kolonu sjećanja.

- Ako u koloni sjećanja primijetite vižljastog žilavog šepavog fotografa, to vam je moj Branko i ako vam se učini da on viče ne viče - on je gluh. Uopće nema predodžbu koliko je glasan, zaključuje Sivć.

Iako riječi ne dopiru do njega, njegov fotoaparat prepun je priča o svijetu koji vidi i doživljava - kroz tišinu.