U potrazi za istarskom Atlantidom

Ima li Hrvatska svoj podvodni grad istražila je ekipa pulskoga Mora.

Jak potres između 6. ili 7. stoljeća progutao je jedan cijeli grad koji je nestao u dubinama. Ime mu je Cissa. Iste noći, nošen valovima, doplutao je sarkofag. U njemu je bilo tijelo svetice Eufemije, danas zaštitnice Rovinja.

Gdje je nestala Cissa? 

- Kad se popnete na zvonik svete Eufemije, između otoka svetog Ivana i manje hridi, u razmaku od 500 venecijanskih koraka od prvog, a stotinu od drugog, nalazi se potonuli grad, na dubini od 18 pa do 20, 25, 30 mletačkih vodenih koraka, davni je odgovor Pietra Kandlera.

Porečko-pulski biskup u miru Ivan Milovan kaže kako je u grozdu malih istarskih biskupija spominje se i Cissanska biskupija. Taj otočić uz zapadnu obalu Istre, prema zapisu rimskog pisca Plinija - navodno je potonuo u velikome potresu. Stanovnici koji su se spasili osnovali su novo naselje - današnji Rovinj, dodaje Milovan.

Danas biser turizma, koji u svojim dubinama možda krije veliku tajnu. U potragu za istarskom Atlantidom uputili smo se s rovinjskim roniocima. Priča im je dobro poznata.

Rt Barbariga - punta Cissana

- To su priče od mojega djeda. Kad su ribari znali doći na to mjesto, a more je bilo bistro - znalo se vidjeti nešto pravocrtno, kao zidine i da je to famozna Cissa, priča ronilac Roberto Cafolla.

Plinije je Cissu smjestio između Rovinja i Brijuna. I baš nasuprot Brijunima nalazi se rt Barbariga koja se u prošlosti zvala punta Cissana.

Priča je zagolicala maštu i Austrougarskoj mornarici. Poslan je brod "Laudon" s državnim roniocima odjeveni u golema odijela, poput astronauta, kako bi istražili rovinjsko podmorje. Isto takvo odijelo pronašli smo u jednoj rovsnjskoj koobi sasvim slučajno, kao i fotografiju prvog zarona, bila je to 1890. godina. Izvještaji iz tpoga vremena kažu kako je ronilac uočio nešto nalik zidinama.

Još jedan otočić s ruševnom crkvom

Na tragu austrougarskih ronilaca i mi smo krenuli u dubine. Ali dok ronioci istražuju podmorje, pažnju nam je privukao obližnji otočić s ruševnom crkvom.

Na pitanje ima li ona veze s toliko spominjanom Cissanskom biskupijom Ivan Milovan odgovara: Ta biskupija je ipak u mišljenju samo nekih crkvenih povjesničara - sigurnih podataka nema.

Tajnu znaju samo čuvari otoka. A naši ronioci izronili su. Vidi se nešto pravilnih oblika. Prema starim piscima, Cissa je bila grad purpura, cijenjenog antičkog pigmenta koji se dobiva od morskih puževa. Još ne tako davno, rovinjski su ribari, prirodnim pigmentom bojali svoje mreže.

Dvije Cisse - paška i istarska

- Pitanje Cisse je u stvari otvoreni problem antičke historiografije, čak i više nego arheologije. Ime Cisse se prvi put javlja kod Plinija starijeg, u 1. stoljeću. Međutim, on spominje Cissu na dva mjesta - Pašku Cissu i Istarsku Cissu. Danas, definitivno - odgovora nema, kaže Robert Matijašić, arheolog i sveučilišni profesor.

Kasnije je zaintrigirala i novije pisce i povjesničare. Neka se djela čuvaju u rovinjskom Centru za povijesna istraživanja. Je li potonuli grad uistinu postojao? Ostavljamo mašti na volju.