Sinjska alka - tradicija koja se prenosi s koljena na koljeno

Danas svi putovi vode u Sinj, gdje poslijepodne počinje 309. Sinjska alka. 

Ivan Nasić, tajnik Viteškog alkarskog društva, otkriva je li sve spremno za današnji događaj.

- Jest, danima smo tehnički pripremali alkarsko trkalište. Naš korpus konja koji imamo nije imao nikakva ozljeđivanja, a alkara i momaka, hvala Bogu, ima dovoljno, rekao je Nasić.

Objasnio je i kako je izgledalo pripetavanje.

- Bilo je izuzetno zanimljivo. Znamo da je završnica naše velike generalne probe. Bara u petak, čoja u subotu, a kulminacija je naravno Sinjska alka koja će se održati danas. Bara u petak, bila je izuzetno zanimljiva gađanjem. U alci sam već 25 godina i ne pamtim toliko zanimljivo natjecanje što se tiče broja srida. Isto tako je završilo pripetavanjem. Jučer izuzetno zanimljivo ponovno pripetavanje. Četvorica alkara su sudjelovali u tomu pripetavanju. Mikola Đupa je dobio s 10, priča Nasić.

- Izuzetan interes je za takve događaje, dolaze i turisti i ljudi sa strane, bude prepuno. Moram naglasiti da ulaznice za Alku se plaćaju, a za Baru i Čoju su besplatne, kaže Nasić.

Istaknuo je i kako alka ima dugu povijest.

- Povijest alke je već 309 godina. Osobina alke je da je to viteška igra koja se u kontinuitetu održava izuzev dvije ratne godine u Drugom svjetskom ratu. Medijski je dobro popraćena, u 21. stoljeću su svima dostupne informacije i onda se naravno vijest o sinjskoj alci daleko prenosi. Mi smo intenzivirali naša predstavljanja van Republike Hrvatske. Sve to ima odjeka i na svemu možemo zahvaliti izuzetnom interesu za nazočnost na sinjskoj alci, dodaje Nasić.

Ispričao je i koliko se alka s godinama mijenjala.

- Imamo prvi pisani statut alke iz 1833. godine. Uspoređujući sadašnji statut, moram reći da što se tiče same izvedbe nije se praktično mijenjalo ništa. Prilagodljivo je svakom vremenu. Sve to treba gledati kroz neki kontekst vremena koje je prilagođeno društvenim uređenjima u kojima se alka održavala. Čini mi se kroz praktično devet država od samo početka do danas. Sama izvedba alke, tehnička izvedba praktično se nije u ničem mijenjala. Mi koji smo rođeni u tom alkarskom kraju, u alkarskoj općini, to je Cetinska krajina, bez Vrdičkog kraja, praktično od rođenja učimo o alci, živimo tu alku tako da se ta jedna tradicija prenosi s koljena na koljeno i postaje identitet ovog naroda, zaključuje Nasić.