U stotoj zaradio nacionalnu mirovinu

Nedavno je Pavo Ivančić iz Vukojevaca, prigradskog naselja Našica, proslavio stoti rođendan. Živi sam, vitalan je i dobro pamti događaje iz svoga više od stoljeća dugoga života. Bicikl je vozio do devedesete, a prvo stalno primanje i to nacionalnu mirovinu ostvario je - tek u stotoj!  

Iako je zakoračio u drugo stoljeće života te slabije vidi i čuje, a i noge ga baš ne slušaju, gospodin Pavo kaže da ne osjeća teret godina. Dugovječnost pripisuje genima, radu, zadovoljstvu, ali i zdravoj prehrani.

- Nisam jeo ni jako ljuto, ni jako slano, da. Neko govori - puno radi, pa od posla umre. Nije istina - govori Pavo Ivančić.

Život mu nije bio lagan. Bavio se poljoprivredom, preživio dva rata, zarobljeništvo. Živjeti sam mu, kaže, nije teško. Jer uvijek si nađe sitnog posla.

O vremešnom djedu Pavi brine se obitelj. Sin, unuci i praunuci često ga posjećuju.

- Uvijek nam priča o prošlosti. Najčešće o ratu, dosta često priča o svojoj pokojnoj ženi - kaže praunuka Dora Budić.

U kućanstvu mu pomaže sumještanka Đurđica Kasapović. Dobro se slažu, puno razgovaraju.

- Nekad mu ja nešto skuham, nekad si sam. Kako kada. Odem mu u trgovinu, malo mu pospremam. Drva mu donesem i sve tak' što mu treba - govori Đurđica.

Ponekad ovaj vitalni stogodišnjak sam i kuću čisti, a loženje je njegova briga.

Kad je lijepo vrijeme gospodin Pavo voli sjediti ispred kuće. I prisjećati se prošlih vremena, kada su svi, kaže, bili opušteniji i sretniji.