U Šumberu se živi mirnim, opuštenim životom

U Šumberu, nizu zaselaka raštrkanih na istoku Istre, 400-tinjak stanovnika živi mirnim, opuštenim životom. Žive među cvijećem i vinovom lozom, a ponose se jednom svojom legendom.

Na kućnom broju 100 nitko ne živi. Života tu nema već 500 godina, otkako je obitelj Šomberg otišla iz toga srednjovjekovnog kaštela. Po njemu je i Šumber dobio ime. No, zato se život zadržao u mjesnoj crkvi Majke Božje od Drena. I to čini se, zahvaljujući legendi.

Prema njoj, pastirici se 1430. godine ukazala Majka Božja među granama drena. Ondje je podignuta crkva i otada se u kolovozu na tom mjestu održava hodočašće, a vjernici se jedino ondje okupljaju.

- Jer, stvarno, sve druge crkve nisu više u funkciji, ostala je jedino ova, koja je jedna od manjih. Ja to gledam kao milost Božju da je Gospodin htio sačuvati ovdje vjeru preko svoje nebeske Majke, kaže Mirko Vukšić, župnik Župe Šumber.

A ljubav prema svojemu kraju njeguje i obitelj cvjećara, već 3 desetljeća uspješno podižu plastenike u Šumberu.

- Opstali smo, a bilo je jako teško, nekako smo se i za covid krize snašli, pomoću društvenih mreža, kupci nas znaju, došli su i do nas u Šumber na kućni prag, i preko Učke. Znaju da su u Šumberu rožice, ističe Suzi Blašković, cvjećarica iz Šumbera.

Srećko je svoju sreću u najboljim godinama otkrio u vinogradu.

- Jednostavno se zaljubi čovjek u to. Ja nisan vjerovao da ću se tako zaljubiti, ja san čak mrzio poljoprivredu kao klinac. Morao sam čuvati krave, svi drugi se igraju, ja čuvam krave, bilo je za poluditi, kaže Srećko Kos, vinar iz Šumbera.

Krava više nema, ali loza je ostala i postala ljubav i izvor života i zarade. Ne samo za Šumber, već za cijelu Istru.