Plemenitost Snježane jača od gubitka: izgubila supruga, udomila prognanika

Snježana Zailac izgubila je supruga u prometnoj nesreći. Tada je život posvetila drugima. Bavi se javnosti slabo prepoznatom i nedovoljno cijenjenom obliku skrbi za starije - udomiteljstvom. Koje su prednosti, koji nedostatci i kakvo je zadovoljstvo korisnika ovim oblikom skrbi bila je tema Treće dobi koji vodi i uređuje Anita Hrstić. U jednoj udomiteljskoj obitelji u Daruvaru, koja se ovim pozivom bavi puna dva desetljeća, bila je naša Marijana Kranjec.

Kad se počela brinuti o bolesnom i nepokretnom svekru, Snježana Zailac još nije znala da će se time svakodnevno baviti.

- To mi je bio prvi susret s tako nečim i prvo sam njega njegovala, hranila, doslovno sve jer nije mogao ništa i ujedno sam mu ispunila želju da bude u svojoj kući i htio je da ne ide u dom nigdje dalje, ističe Snježana Zailac, udomiteljica.

Na nagovor prijateljice javila se Centru za socijalnu skrb, i tako je sve počelo.

- Ja se nisam odlučila na dom jer te manje zajednice imaju svoje čari, svoju bliskost. Jer ja da imam dom s 20 ljudi, ja se ne mogu svima dovoljno posvetiti, a oni to očekuju od mene.

Vojislav Ječmenica jedan je od prvih koje je udomila. Stigao je iz prognaničkog naselja Topolik u Lipiku.

- Dobro je. Ma tu i tamo nekad malo ona psuje, ali dobro je, slušam ju i ona mene i ja nju i tako, kaže Vojislav Ječmenica.

S njom je prošao i najteže trenutke - gubitak supruga koji je stradao prateći jednog korisnika na liječnički pregled.

- Tako je on otišao u pratnju, i u povratku iz Zagreba se njima dogodila prometna nesreća, korisnik je bio na licu mjesta mrtav, a suprug je poslije mjesec i pol preminuo, s tugom se prisjeća Zailac.

Iako bi mnogi tada od svega odustali, ona nije.

- Ispostavilo se, sad već mogu reći, da mi je to bila dobra odluka što sam ih ostavila i nisam odustala od toga jer bih vjerojatno psihički oslabila, ovako sam kroz tu brigu o njima, kroz rad uspjela preboljeti taj težak period, rekla je Zailac.

U dvadeset godina zbrinula ih je dvadesetak i, kaže, nitko nije poželio od nje otići. U malom kućanstvu zajedno se sve radi. Ivica Novosel voli sve jesti, ništa ne bira, ali i ne mora jer Snježana kaže, dobro kuha. Slave se i rođendani, a Vojislavu je ovog ljeta bio devedeseti.

 - Ja sam sjedio i gledao, a oni su neki i plesali i bila je muzika i tako. - A vi niste plesali? A nisam ja mogao, morao bi me netko držati da ne padnem, navodi Ječmenica.

Zbog takvih uvjeta mnogi za nju znaju, pa nerijetko pokucaju na vrata tražeći krov nad glavom.

- Čovjek nam je došao biciklom, jer je sam i njemu se tu jako svidjelo, razgovarao je s korisnicima, rekao mi je svoju adresu i rekao idem kući - vi dođite po mene idem spakirati stvari, kaže Zailac.

No odluka je na Zavodu za socijalni rad, a ona više od ovog broja ljudi ne može primiti. Posao je to koji ne donosi veliku financijsku korist, no ona bi, kaže, da mora - opet odabrala isti poziv.

- Ne samo to što se može financijski dobiti, nego ja smatram da je to nešto plemenito, da će tu kad tad neka nagrada odozgora stići za sav taj trud i brigu i pažnju koju je jedan udomitelj posvetio korisnicima, zaključuje Zailac.