Usamljeni, izolirani, zaboravljeni: Nekima je takav život konstanta

22.12.2021.

07:00

Autor: Dobro jutro, Hrvatska/M.Š./HRT

Željka Barić

Željka Barić

Foto: Studio 4 / HRT

Usamljeni, izolirani, zaboravljeni, u vrijeme lockdown-a susreli smo se s ograničenim kretanjem, nemogućnošću viđanja s dragim osobama, radom od kuće. No, što je s onima kojima je takav život konstantan? Kampanja #NEusamljenosti usmjerena je upravo ka njima. 

Željka Barić, ravnateljica Doma za djecu i odrasle žrtve obiteljskog nasilja, kaže kako je oko nas mnogo onih koji su usamljeni, ali često to ne vidimo.

- Čak i unutar obitelji nismo baš redovno u kontaktu sa svima. Nažalost, i određene ekonomske migracije doprinose tome. Naša poruka ovom kampanjom je da pogledamo oko sebe – ljude koji idu sami u dućan, koje viđamo povremeno, da im priđemo i pitamo: 'Kako ste?'. To je jedna sitnica i znak pažnje, kaže Barić.

- Situacije u kojima smo više usmjereni ka nama samima, svojim strahovima i brigama, posebice je izraženo u posljednje dvije godine otkako je nastupila COVID pandemija. Teško je vidjeti sve te ljude kojima je potrebna pomoć i pažnja, a ne dobivaju ju, kaže Ines Vrban, ravnateljica zaklade #Zajednički put".

- Ne smijemo zaboraviti da smo imali i potres. To su dvije situacije koje ove generacije nikad nisu doživjele, i kako se zaklada prvenstveno bavi tom ranjivom skupinom – starijim građanima, sad je to tužnije i bolnije gledati nego ikada. Grad Zagreb ima gotovo 18 posto starijih od 65 godina, što znači da je gotovo svaki četvrti sam. Ne moramo nužno miješati život samca i usamljenost. Mislim da je jako puno usamljenih ljudi koji žive u obiteljima i ova kampanja je više išla na to da se okrenemo jedni drugima, da pružimo tu toplu riječ i ruku. Radeći s tom populacijom primijetili smo da je jedna od stvari koja im je strašno puno pomogla u ovoj pandemiji je što ih godinama sustavno educiramo za ovo digitalno vrijeme u kojem živimo. I to im je sada pomoglo da budu u kontaktu i dođu do informacija, priča Vrban.

Barić kaže da, iako se dom primarno bavi žrtvama obiteljskog nasilja, određena doza straha, usamljenosti i neizvjesnosti postoji bez obzira na dob.

- Prosječna dob žrtava koje dolaze u sklonište je oko 35 godina. Djeca koja dolaze na smještaj su često usamljena unutar skloništa, posebno ako su tinejdžerske dobi. Ima raznih vrsta usamljenost, ali u prosječnoj populaciji nije rijetko da si usamljen u svom radnom kolektivu ili obitelji. To znači da su neki problemi i u samoj osobi i njezinom doživljaju stvarnosti i okruženja u kojem živi - svakako obitelj ili prijatelj to mora primijetiti. Na nama je da onda djelujemo, nije dobro ignorirati – to nikada nije izbor, iako ljudi tome često pribjegavaju. Ova kampanja upravo na to želi skrenuti pažnju, ističe.

Ipak, često je teško napraviti prvi korak – i osobi koja je usamljena, a i onome koji joj želi pomoći.

- To nije baš tako jednostavno kako možda izgleda. Nekad se puno lakše komuniciralo, danas su ljudi zatvoreniji, svatko je u nekim svojim brigama. No, ne treba zato odustajati. Trebamo se svi pomalo osloboditi, reći susjedu dobar dan, ili nekoga upitati kako je – stvarno nije velika stvar. Može se dogoditi i da netko na to reagira ili ne primi dobro takvu gestu, no ne treba se zbog toga uvrijediti, treba širiti pozitivnu vibru oko ljudi, kaže Vrban.

Poruke koje su dio kampanje mogu se svaki dan vidjeti u prometalima javnog prijevoza. “Sami vizuali će biti vidljivi u svim ustanovama za osobe starije životne dobi, i na svim našim društvenim mrežama. Imali smo ideju da bi to kasnije proširili na displejima koji su na javnim prostorima, što bi značajno povećalo broj onih do kojih će poruka doći, kaže Barić.

- Za blagdane pokušavamo jedni druge prisjetiti da bi trebali biti bolji i popraviti što se da, ali mislim da je premalo tih dana u godini kada se toga sjetimo. Ovakvim kampanjama pokušavamo uvesti to u svakodnevni život, da bi svaki dan trebali misliti jedni na druge i pomagati da ne budemo usamljeni. Ljudi su često usamljeni u velikom društvu i svojim obiteljima, pa pokušajmo to promijeniti i razmišljati o tome i nakon Božića i Nove godine, ističe Vrban i potiče građane da razmisle što mogu učiniti za starije osobe u svojoj zajednici. 

Barić dodaje da, kada naiđemo na osobu koja nam kaže kako nije dobro, ju upitamo što joj je i o čemu se radi.

- Treba reći, idem pomoći prvome u mom okruženju za kojeg vidim da treba pomoć, a ne reći u sebi. To nije moj problem, zaključuje.

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!