Usnuli vojnici usnulog carstva

15:18 / 29.01.2022.

Autor: Marko Percan/V.K./More/HRT

Potopljena krstarica krstarica Cesare Rossarol

Potopljena krstarica krstarica Cesare Rossarol

Foto: More / HRT

Usnuli vojnici nekog usnulog carstva. U dubini šute zagrljeni s morem. Pjeva nam tako ona poznata pjesma. Ovo je olupina 85-metarske talijanske izviđačke krstarice Cesare Rossarol. Izgrađena je 1913. godine u blizini Genove, a tijekom Prvog svjetskog rata služila je po cijelome Jadranu. Zadnjih dana rata, 4. studenog 1918., dobiva naredbu da uplovi u Pulu u koju dan poslije ulaze talijanske snage. Tu ostaje usidrena sve do kobnog 16. studenog. 

- Kada dobiva u 11.40 naredbu od admirala da krene prema Rijeci i da tamo bude podrška ratnim snagama bataljuna San Marco u Rijeci radi okupacije kvarnersko-primorskih otoka, govori Latinka Janjanin, instruktorica ronjenja.

Opasan zadatak. Jer na kursu je trebalo izbjeći 1450 sidrenih morskih mina koje su bile postavljene po cijelom Kvarneru. 

- Uz prvog kapetana broda, ujedno i posljednjeg, Filipija, na brod je bio ukrcan i Giovanni Picini, koji se smatrao najboljim ratnim peljarom talijanske ratne mornarice, a njegov zadatak je bio da provede brod kroz minska polja koja su bila postavljena tijekom 1. svjetskog rata za obranu pulske luke, rekla je Janjanin.

U početku je sve bilo dobro. A onda je otkucalo 12.40 minuta. Jedna je mina ipak promakla iskusnom peljaru. 

- I u 12.40 minuta u području dinama za struju brod je potresla eksplozija i u 2, 3 minute brod tone na dubinu na kojoj se i danas nalazi, prepolovljen u dva dijela, govori.

Od 110 članova posade, preživjelo je samo 36. Stariji Ližnjanci još se sjećaju priča o toj tragediji. Milojki Vodinelić o tome je pričao otac koji je brinuo o spomeniku poginulim mornarima.

- On je obavezno tu dolazio, tu bi kosio, donio bi svijeću, pomolio se. On je to nama ostavio da i mi to poštujemo, govori Milojka Vodinelić iz Ližnjana.

Milojka je ovdje jednom pronašla i pjesmu posvećenu jednom poginulom časniku. 

- Tu mu je pjesmu napisala njegova sestra. Donijela ju je neka gospođa, vjerojatno iz Italije i to je bilo vezano s bijelom trakom i s malom vazicom s kaktusom unutra, sjeća se. 

Koliko je tu neispričanih tužnih sudbina. Mladih života koje je prekinuo rat, a uzelo more. 

- Da tragedija bude veća, ovi mladi mornari nastradali su nakon završetka Prvog svjetskog rata. Primirje je objavljeno 11. studenog, a ova tragedija se dogodila 16.19., govori Marko Percan, novinar.

No, vrijeme sve okrene naopako. Cesare Rossarol nekad je imao vojnu funkciju. A danas ima neku sasvim drugu. Na njemu buja život i more ga je nastanilo svojim stanovnicima. Zato je atraktivan iskusnim roniocima. 

- Rossarol je zaista velika atrakcija, u konačnici takve olupine mame goste koji su ronioci. U ovom slučaju radi se o profesionalnim roniocima, ne može bilo tko otići posjetiti i vidjeti taj brod jer se nalazi na dubini od 55 metara, istaknula je Natali Palko Zirdum, direktorica TZ Ližnjan.

Za one koji mogu istražiti takve dubine, Cesare Rossarol nosi poruku. Poruku sjećanja i poruku mira kojeg su poginuli mornari pronašli u morskim dubinama. 

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!