Varaždinski heroji Vukovara: Nismo htjeli ostaviti prijatelje

Damir Laljek na vukovarskom je Sajmištu uništio osam tenkova, a Dragutin Špac ostao je uz suborce do kraja obrane Borova naselja. Trideset pet godina poslije dvojica varaždinskih specijalaca za Dnevnik govore o danima koje su proveli braneći Vukovar i o prijateljima kojih se i danas sjećaju.

Uoči Dana sjećanja na žrtvu Vukovara, Laljek se prisjeća borbi na Sajmištu. Među ruševinama i pod neprekidnom neprijateljskom vatrom borio se protiv tenkova. Među suborcima bio je poznat kao "ubojica tenkova".

- Najteže su bile one prve borbe s tenkom, ali kad sam vidio da to ide, da to nije baš tako teško ubiti i sam tenk. Borba s tenkom u gradu, u ulici, nije nešto tako strašno, prisjeća se Laljek.

Uz suborce do kraja obrane Borova naselja

Dragutin Špac iz Lepoglave u Vukovar je otišao dobrovoljno. U obrani se služio minobacačima izrađenima u tvornici obuće Borovo, a za ciljanje se snalazio s onim što je imao pri ruci.

- Ja sam nekad čak sa šlaufom, znači ono zidarskom, ciljao s busolom, da odredim smjer. I bili smo vrlo uspješni u tome, kaže Špac.

U Borovu naselju ostao je do kraja obrane. Potom je završio u srpskom logoru Stajičevo, gdje je proveo devet mjeseci.

- Nismo htjeli ostaviti dolje svoje prijatelje koji su većinom imali svoje obitelji unutar tvornice obuće Borovo i odlučili smo kao pravi policajci da izdržimo do kraja”, kaže Špac.

Povratak u Vukovar i dalje je bolan

Ni nakon 35 godina sjećanja na ratne dane nisu izblijedjela. Laljek kaže da mu svaki povratak u grad prizove ono što su ondje proživjeli.

- Svaki odlazak u Vukovar za mene je bolan i stresan jer se prisjetim onih teških i traumatičnih događaja koje smo prolazili svaki dan u Vukovaru.

Iz Vukovara su ponijeli uspomene na najteže dane u životu, ali i na prijatelje, čiju žrtvu vrijeme nikada neće izbrisati.