Velebitski botanički vrt: Dom endemskih biljaka i prirodnih čuda

Velebitski botanički vrt smjestio se u nacionalnom parku Sjeverni Velebit u blizini planinarskog doma Zavižan. Osnovan je još 1967. sa željom da bogatstvo flore bude dostupno znanstvenicima, istraživačima, ali i svim posjetiteljima. Danas u njemu raste oko 300 biljnih vrsta.

Velebitski botanički vrt prostire se na 50 hektara na području Modrić doca, 15-tak minuta hoda od planinarskog doma Zavižan. Modrić doc je na 1480 m nadmorske visine i administrativno pripada gradu Senju. Velebitski botanički vrt zaštićen je kao spomenik vrtne arhitekture odnosno spomenik prirode još od 1969. Među 300-tinjak biljnih vrsta koje u njemu rastu su i neke rjeđe endemske. Dakle, ima ih samo na određenim često malim područjima. 

- Imamo endemske vrste kao što je Hrvatska sibireja, velebitski klinčić, Hrvatska gušarka, malijevo devesilje, razne vrste zvončića kao što je npr. Waldštajnova zvončika i sl., ali imamo i one vrste koje su  manje ugrožene, ali su toliko popularne i atraktivne među posjetiteljima zbog svog izgleda kao što je kranjski ljiljan, planinski božur, planinčica, planinski kotrljan, kaže Franka Gržin, voditeljica Velebitskog botaničkog vrta, JU NP Sjeverni Velebit.

Rastu tu i ljekovita zimzelena medvjetka, u narodu poznata kao uva, zatim žuta sirištara čiji je korijen ljekovit, ali izrazito gorka okusa, ali i otrovne vrste kao što je planinski likovac. U svim našim nacionalnim parkovima skupljanje dijelova ili cijele biljke te njihovo oštećivanje zakonom je zabranjeno. 

- Nakon proglašenja ovog područja nacionalnim parkom JU NP Sj. Velebit preuzela je brigu o botaničkom vrtu zajedno sa svojim stručnjacima. Ono što ustanova provodi je također i volonterski program pod nazivom "Njegovatelj planinskih biljaka" tako da u ljetnim mjesecima na prostor botaničkog vrta dolaze volonteri koji zajedno s djelatnicima nacionalnog parka rade na održavanju botaničkog vrta, dodala je voditeljica Gržin.

U središnjem dijelu vrta nalazi se posebna, Velika kamenjara. Na njoj je presađeno najviše biljaka iz različitih predjela Velebita. Idealno vrijeme za posjetiti vrt je ljeti jer je vegetacijsko razdoblje biljaka koje u njemu rastu, kao i na vršnim dijelovima Velebita iznimno kratko. Cvatnja i plodonošenje traju samo dva mjeseca, u srpnju i kolovozu. A zbog ekstremnih vremenskih prilika biljke su razvile posebne prilagodbe. Tako mesnati ili kožasti listovi sprječavaju njihovo isušivanje.

- Neke biljke imaju cvjetove u obliku čaške kao što je slučaj kod zvončića gdje unutar čaške ulazi topli zrak koji se tamo zadržava, zagrijava biljku i pospješuje brži razvoj sjemenki, zatim neke biljke poput velebitske degenije ili nadaleko svima poznatog planinskog ili krškog runolista imaju tijelo obraslo brojnim sitnim dlačicama koje im služe kao izolacija uslijed isušivanja, ali i štiti ih od hlađenja, ističe Gržin.

Velebitski botanički vrt krasi i Balinovačka ponikva, nazvana po obližnjem vrhu Balinovcu. Tipičan je to krški reljefni oblik.

- Ponikve su udubljenja tavastog, ljevkastog ili bunarskog oblika, promjera od nekoliko do nekoliko stotina metara. Rijetko im dubina prelazi 100 metara. Nastaju najčešće korozijskim djelovanjem vode jer se najčešće sva ta voda procjeđuje i odlazi u podzemlje zbog krškog reljefa koji je bogat pukotinama, a može nastati i slijeganjem krovine tih podzemnih šupljina ili postupnim urušavanjem takvih krovina. Najniža točka botaničkog vrta je ujedno i dno ponikve, bilježi 1430m, objašnjava.

U ponikvi se nakuplja teži hladniji zrak koji padinama struji prema njezinu dnu ili dolazi iz hladnijeg podzemlja. Zato je na dnu ponikve temperatura i 10-tak stupnjeva niža nego na njezinu rubu. Takva se pojava naziva temperaturna inverzija.

- Shodno tome u takvim situacijama se javlja i inverzna vegetacija, točnije vegetacija mrazišta. To znači da se na dnu ponikve javljaju vrste koje su karakteristične za hladnija i vlažnija staništa kao što su bor krivulj i smreka. Upravo je prošle godine na području Balinovačke ponikve su postavljene 2 automatske meteorološke postaje, jedna na dnu, jedna na rubu ponikve uz pomoć koje se bilježe meteorološki podaci i uspoređuju ti podaci za daljnja istraživanja u botaničkom vrtu, kaže Gržin.

Velebitski botanički vrt jedinstven je vrt otvorenog tipa na takvoj nadmorskoj visini u Hrvatskoj. Stoga ga valja marljivo održavati i čuvati. Ujedno je svijetli primjer da utjecaj čovjeka na prirodu ne mora uvijek značiti i nužno zlo.