Vinišće čuva ribarsku dušu: Sigurna uvala i miran život

Vinišće, malo mjesto nedaleko od Trogira, ima oko 700 stanovnika koji danas uglavnom žive od turizma i maslinarstva. No ribarstvo, po kojem je mjesto bilo nadaleko poznato, i dalje se održava – zahvaljujući onima koji more ne napuštaju ni u zoru ni u starosti.

Neno Mlačić i jutros je bacio mrežu na njemu poznatoj pošti. Kad god vrijeme i obveze dopuštaju, more je njegova svakodnevica.

– Pretežno kad je lijepo vrijeme svako jutro idem na more. Ulov? Nije više kao prije, nema ribe kao nekad, ali ide se, kaže Mlačić.

Njegov prijatelj Željko Frančešević dodaje da ulov možda nije velik, ali veselje ostaje.

– Nije puno, ali čovika veseli, kratko poručuje.

Dok je mladih, ribarstvo neće nestati

Iako ribe ima manje nego nekada, Vinišćani vjeruju da ribarstvo neće izumrijeti dok se znanje prenosi na mlađe generacije. Mladi Luka Radić u ribolov ide s ocem i djedom.

– Lovim s didon i tatom. Nekad ulovimo malo, nekad više, ovisi, kaže Luka.

U mjestu kažu da ih upravo takvi prizori uvjeravaju da ribarska tradicija ima budućnost.

Sjećanja na bogatija ribarska vremena

Devedesettrogodišnji Ante Pažanin pamti dane kada je ribarstvo bilo glavni izvor života u Vinišću.

– Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije bilo je više mreža potegača, a poslije Drugog svjetskog rata pojavile su se plivarice. Svi su živjeli od ribe, prisjeća se Pažanin.

Dodaje da je Vinišće oduvijek bilo ribarsko, pomorsko i težačko mjesto – more je, kaže, othranilo generacije.

Pomorci, masline i vino za kućni stol

Vinišće je poznato i po pomorcima. Andrija Kustura, 88-godišnjak, proveo je 35 godina na brodu „Veli Jože“. Ja u penziju, on u rezalište, kaže uz osmijeh, prisjećajući se broda.

Masline i smokve danas su češće od vinograda, iako je mjesto ime dobilo po vinu. Ipak, gotovo svaka kuća još uvijek napravi barem nešto vina – za sebe i goste, uz ribu na stolu.

Malo djece, ali nada ostaje

U Vinišću i danas radi četverogodišnja osnovna škola, iako je djece malo. Predsjednica Mjesnog odbora Mia Maić kaže da u školi i vrtiću ima po petnaestak djece.

– Ima godina kad broj raste, pa malo stagnira, ali nadamo se da će rasti, kaže Maić.

Mještani ne sumnjaju da Vinišće ima budućnost. Čak i kad zima stegne i more podivlja, ova uvala ostaje siguran zaklon i, kako kažu, ugodno mjesto za život.