18:02 / 19.08.2021.

Autor: Iva Hren/Ivona Zadro/Odjel web i multimedija

Vjeroučiteljica koja ruši predrasude

Ivana Rajlić, vjeroučiteljica

Ivana Rajlić, vjeroučiteljica

Foto: Privatna fotografija / Facebook

Ivana Rajlić je vjeroučiteljica iz Pule, ondje predaje u tri srednje škole. Izgleda pomalo neuobičajeno za vjeroučiteljicu, odnosno, za predodžbu većine ljudi kako bi one trebale izgledati. Ima pse, voli igrati igrice i dugo spavati.

Na prvi pogled, ne biste pomislili da je Ivana Rajlić vjeroučiteljica. Ne izgleda onako kako ih obično zamišljamo. Ona sebe ne smatra neuobičajenom.

- Imam pse, normalan sam, čovjek. Da, ja imam kućne ljubimce. Da, igram Xbox i vjernik sam. Ja nisam napravila nikakav grijeh. Da, idem na misu jer želim, jer je to moj odabir, ali moj slobodan odabir.

Ni u tri srednje škole, u koje predaje u Puli, ju ne smatraju neobičnom.

- Njima je, ja mislim, sve sasvim normalno. Na koncu konca, ja sam studirala u Rijeci, gdje su neki od tih ljudi meni predavali, tako da vas oni, u principu znaju, kako kažem, otkako ste bili ovoliki, doslovno kakvi ste. Mislim da imam dobar odnos s biskupijom. Ja nemam nikakvog straha od njih, niti, naravno, zna se hijerarhija i zna se respekt, rekla je Ivana.

Kolege su navikli na njezinu posebnost.

- Mene normalno gledaju. Možda ovi novi kolege koji dolaze s drugih fakulteta, iz drugih dijelova Hrvatske, pa kao, onako me gledaju, govori kroz smijeh.


Crkva

Crkva

Foto: Ilustracija / HRT

Zašto sve manje Hrvata ide u Crkvu, zašto ih sve manje vjeruje u Boga 

- Nitko od nas ne voli te neke granice, nitko ne voli imati moralnu obvezu prema nekome. To je jako teško, govori.

Smatra da ponekad moramo čuti od nekog izvana da nam kaže "ok, trenutno sada stani na loptu jer...".

- Mi možda ponekad ne vidimo posljedice našeg čina, ali neka osoba koja je neovsna vidi posljedicu našeg čina, a zapravo, možda čovjeku crkva kao institucija možda donekle malo smeta jer ga ograničava, ali ona njega ne ograničava loše. Čovjek je doslovno apsolutno slobodan kada čini dobro, ali i to činjenje doba treba usmjeriti, objašnjava.

Misli kako su moderni ljudi jako rezervirani za vjeru jer ona ograničava.

- Mene vjera niti u jednom trenutku nije ograničila u niti jednoj stvari koju sam ja činila. Ograničila me u onome trenutku kada bi možda nešto loše htjela napraviti, rekla je.

Dodala je i kako nam je potreban netko da nam kaže ne, da nas usmjeri što većem dobrom.

Molitva

Molitva

Foto: Ilustracija / HRT

Zašto smatra da je vjeronauku mjesto u školi 

Vjeronauku je mjesto u školi, smatra, zato što će djeca u startu razviti taj respekt prema drugima jer su bombardirani medijima.

- Dijete negdje mora naučiti osnove morala, osnove razmišljanja što je dobro, što je loše, što dobro ponašanje donosi njemu, što mu loše ponašanje donosi. Mora naučiti da jednoga dana kada izađe iz škole ima neki stav, ali i smo katolička zemlja, rekla je.

Naglasila je i kako vjeronauk dozvoljava djeci da imaju svoje mišljenje.

- Mi stvari za koje smatramo da možda nisu po nauku samo malo ispravljamo, objasnila je vjeroučiteljica Ivana.

Dodala je kako u Istri nema nekih velikih pobuna protiv vjeronauka, "možda ima netko tko je isfrustriran, pa ima neke svoje nerješive probleme".

Zvono

Zvono

Foto: Ilustracija / HRT

Napadi na Katoličku crkvu 

- O napadima na Katoličku crkvu, Ivana smatra da ju "većinom napadaju jer ljudi danas vide ono što žele vidjeti i čuju ono što žele čuti. Znači, apsolutno su neotvoreni za svijet, tako i za ckrvu".

- Ljudi vole vidjeti samo loše stvari. Ljudi danas ne žive da vide lijepe stvari, znači, da, napadaju crkvu, okej, ali ne znam baš koliko je svaki put kada napadaju crkvu to opravdano, rekla je.

Dodala je i kako se zapravo bune ne protiv društva kao Crkve, bune se protiv društva koje je siromašno.

- Budimo realni, kada je krenuo fašizam u Njemačkoj? Koliko je onda bilo siromaštva? Nezaposlenost i siromaštvo, upravo to budi u čovjeku, smatra.

Rekla je i da ljudi moraju shvatiti da crkva nije neprijatelj, oni nisu zaostali, oni nisu zatucani.

- Mi imamo neka svoja pravila kojih se držimo, ali ta pravila su totalno zasnovana na nečemu i opravdana i mi kao crkva ne možemo podržavati totalitarizam slobode. Kakva sloboda? Ja ne mogu činiti što želim. Ja samapsolutno slobodna ako činim dobro, ako činim loše, pa koja je sloboda u tome što činim loše? Ja onda postajem rob lošega. Ljudi, u principu, baš u tom vremenu žive gledajući sve loše. I naravno da mi smeta što im vjeronauk smeta. A što mi loše radimo u školi? Što smo mi loše napravili osim što smo tu za sve, pita se.

Svjesna je i da se veći dio njezinih kolega ne zna oduprijeti medijskim hajkama.

O odnosu s učenicima 

Ivana sa svojim učenicima ima prijateljski odnos.

- Oni imaju u mene povjerenja i sve mi mogu reći. Njihove gluposti i provokacije mi na jedno uho uđu, na drugo izađu jer imaju 15 godina, jednostavno, to su 15-ogodišnji, 16-ogodišnji klinci, rekla je.

Smatra kako postoje stvari koje oni moraju napraviti u toj dobi, oni sebe traže. Kroz zafrkanciju im dozvoljava da budu svoji.

- Oni moraju odrasti, biti svoji u školi. Škola je mjesto znanja, oni moraju dobiti znanje, ali osim tog znanja, oni moraju imati život u toj školi, nešto po čemu će se te škole sjećati. Moraju napraviti neku glupost, rekla je.

Protivnik je te neke prevelike formalnosti, važnije joj je biti čovjek prema svojim učenicima i njihovim roditeljima.

Psi su joj antistresna terapija 

Slobodno vrijeme provodi sa psima, oni su joj antistresna terapija.

- Oni su antistres. Mislim, ne bi ih imala, to su ljubimci, doslovno. 


Je li joj posao postao rutina? 

- Ne, onako, nije postala rutina, posao, to je jedino, što nije rutina, rekla je.

Dodaje da se ne ustaje, odradi, i vrati kući kao neki zombi.

- Svaki dan je "sada bi mogla raditi ovo aha, sada bi mogli raditi ono" jer zapravo, radim u takvim školama gdje imam, u neku ruku, i slobodne ruke od strane ravnatelja, objašnjava.


Crkva

Crkva

Foto: Ilustracija / HRT

Poruka onima koji napadaju Crkvu: 

Ivana smatra da ljudi to neko svoje nezadovoljstvo "iskaljuju prvenstveno uvijek na Crkvi, koja je moralna vodilja, a onda na ostalo, uvijek se negdje to nezadovoljstvo mora iskaliti. Kod nas je uvijek Crkva za sve kriva".

- Prestanimo svi gledati samo ružno. Prestanimo gledati Crkvu kao nekog neprijatelja, Crkva nije nikome neprijatelj, zaključuje.

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!