Vlč. Željko Lovrić za Mir i dobro: Nakon svega - srce je na mjestu

Kada je prije četiri mjeseca svećenik Željko Lovrić, župnik Župe sv. Leopolda Bogdana Mandića iz četvrti Voltino Ljubljanica, pod umjetničkim imenom Don Dante objavio pjesmu "Ispovijed s asfalta” nije mogao ni zamisliti kolika će se medijska i crkvena prašina podići. 

Htio je skrenuti pozornost i uspio je. Velečasni Željko, umjetničkim imenom don Dante, skrenuo je pozornost na periferije, one egzistencijalne, društvene, crkvene.

- Želim doći do rubnih ljudi – to je teologija ruba. To nije moja formula, želim naglasiti ono što je i papa Franjo na koncu želio, da pristupimo ljudima koji ne poznaju Krista i Radosnu vijest da im navijestimo na način koji će im biti prihvatljivim. Čini se da nismo najsretniji na tom putu u Crkvi, ili se ne trudimo u Crkvi dovoljno ili ne znamo metode, kako to učiniti. Ja sam pokušao ovako i upalilo je, govori vlč. Željko.

Izlazak u javnost odveo ga je i u kaznionice. Za sada je posjetio kaznionice u Lepoglavi i Glini. 

- Taj cijeli razgovor je bila jedna mala duhovna obnova. Osjetilo se da im puno znači što sam došao.

Objavu spota i pjesme prati i promocija knjige "Planina suza bogova” koja je don Dantea odvela po cijeloj Hrvatskoj. Cjelokupni iznos od prodaje knjige ide za liječenje djevojčice Nives koja se bori s Lennox Gastaut, Doose i Thomsen sindromom. Do sada je prikupljeno 15 tisuća od ukupno 25 tisuća eura koliko je potrebno za novu bateriju uređaja koji Nives pomaže paziti na bolest.

- Odlučio sam da ću svoju bol, koju sam iznio, ne prodavat za sebe, nego da učinim dobro djelo. Pojavila se mala Nives koju je moj nećak zapravo pronašao na internetu.

Kroz cijelo ovo iskustvo objave pjesama i knjige potvrdila se ona znana činjenica da smo svi različiti, a da su u Crkvi različite karizme i darovi realnost stare koliko i Crkva sama. Svjestan je vlč. Željko da njegov rad izaziva različite reakcije, pa i to što ima psa Dantea. Inače, njega su mu poklonili župljani, a danas ga doživljava kao pastoralnog suradnika. 

Očito smo mi u Crkvi stvorili sliku svećenika da mora biti takav. Ne mora biti takav, svećenik je čovjek takav kakav se donosi u tu strukturu i takav svećenik treba bit. Ništa Bog kod nas svećenika ne reže da bi stvorio sebi poslužitelja njegove riječi. On koristi nas sa svojim karakterom, kao što je Pavao, Petar, Toma bio drugačiji. Takve apostole trebam, uzima ih iz naroda "tebe trebam” – Mojsije koji je mucao, a Bog je rekao „baš tebe trebam”.

S obzirom na cijelo iskustvo i sve što je proživio proteklih mjeseci vlč. Željko sa sigurnošću govori: "Meni je srce na mjestu jer sam učinio ono što sam osjetio da je potrebno učiniti, a to je da ljudima kažem ljudi nismo vam neprijatelji, nego želimo navijestiti Krista."