07:00 / 16.11.2021.

Autor: Magdalena Šipić/T.D./Plodovi zemlje/HRT

Vrijedne Botice iz Otoka Dalmatinskog

Obitelj Botica

Obitelj Botica

Foto: Plodovi zemlje / HRT

Od plodastog i lisnatog do korjenastog i mahunastog. Lakše bi bilo nabrojati koje povrće ne proizvodi obitelj Botica iz Otoka. 

- Imamo baš sve. Kaul, brokulu, verzet, kupus, blitvu, ciklu, poriluk, ljutiku, kapulu, mrkvu. Od sjemena do finalnog proizvoda, imamo sve. S puno truda i rada uspijevamo dobro, a da nam je malo kvalitetnija zemlja bilo bi puno bolje. S istom količinom rada bilo bi triput više prinosa, rekla je Ljiljana Botica iz Otoka.

- Na poziciji gdje radimo, zemlja je po kategoriji sedme klase. Ovdje je dobra obrada zemlje, dobar gnoj i veliki trud. Zaboljela su me koljena koliko sam klečeći trave iščupao. Papriku koju sam pripremio za mljeti, obišao sam 50 puta. Treba joj dati prehranu više puta, paziti što je s listom, pa pitati zašto opada cvijet, zašto se nije oplodila. Za sve postoji razlog, a to su sve sitne stvari koje se riješe, rekao je Zvonko Botica. 

Nevažni nisu ni savjet, ali samo su nova znanja zlata vrijedna.

- Vidio sam gdje to sve skupa vodi. Na kraju sve prodaš, platiš te savjete, ništa ti ne ostaje, gledaš samo prazan zid. I onda sam rekao: Idem vidjeti kako to sve skupa izgleda. Našao sam, uspoređivao neke stvari, pesticide. I postao, neću reći kemičar, istaknuo je Zvonko Botica.

I trgovac je, ali, kako kaže, bez vage.

- Vagao sam dosta dugo vremena. To je valjda tako od davnina. Ljudi bi to provjeravali, je li stavio više, manje. Onda sam došao do spoznaje da je najbolje imati neku cijenu 5 i 10 kuna. Onda samo pitam mušteriju hoćeš li za 5 ili 10 kuna. Ali obično mi svi kažu za 10. Većina njih, kada stavim povrće u vrećicu, da mi 20 kuna, rekao je Zvonko Botica.

S razlogom, dakako.

- Najbitnije je da je proizvod dobar, kvalitetan, da ga je netko probao. Kad netko proba proizvod, ne boj se prijatelju! Imamo mi, držimo i 5 prasadi, kokoši. Normalno da ću garantirat, rekao je Zvonko.

- To mi jedemo. Nemamo mi posebno polje za nas, a posebno za tržište. Ima puno nametnika i morate se boriti protiv njih, ali to je sve minimalno koliko se mora da bi se ubralo i ličilo na nešto, rekla je Ljiljana Botica.

I prodalo! Svježe, ali i prerađeno.

- To smo zaokružili najviše zato što kad bi završila ova verdura, kupus zadnji kiseli, onda mi ne bi imali što radit. A druga stvar je što ne bacam ništa. Imate povrća koje je malo oštećeno, a ne može se prodat i onda to lijepo sve iskoristim i skuham, rekla je Ljiljana.

Tako se umjesto gubitaka gomila dodana vrijednost.

- S ovo malo što sad radimo, imamo puno više, nego dok smo radili cijelo Sinjsko polje. Imamo puno više i puno mi je slađe. Novci su svaki dan, ne trebaš čekati 3 mjeseca da te netko plati pola godine, da čekaš hoće li platiti pa onda sagnjilo u skladištu, ne možemo platiti. Ovo je najslađe, najsigurnije, dodala je Ljiljana. 

Pa makar i zahtjevnije. 

- Zavisi koje je zadovoljan s čime. Nama je super. Nama je dosadno kad ne radimo ništa. Vi možete 2 sata gledati televiziju, a ne možete cijeli dan. To je besmisleno. Nema ništa ljepše nego kad čovjek završi dan i vidi da je nešto korisno napravio, Istaknula je Ljiljana.

- Najveća stvar je - baš veže ljubav. Ne samo prema biljkama. Tamo gdje mi radimo, samo ptice nebeske mogu vidjet koliko mi to volimo i ljubimo. Čitava obitelj. Mislim, ja sam inače čovjek od bajke i sve u životu radim kao bajku i uvijek na kraju te bajke bude - "happy end", naglasio je Zvonko.

No, ulaganja nisu zanemariva. Pa ni poticaj nije nevažan. Ali, nije - i najvažniji.

- Dobio sam poticaj, 6.3.1. mjeru. olakšao sam sebi puno tih stvari, općinsku jednu malu za moj plastenik i skladište, sad ću se opet javiti. Ali to su vrlo, vrlo male stvari. Svi računaju tko zna koliko on dobije novaca. Malo, malo. Za najbolje povrće sjemenski krumpir je 2.300 kuna hektar. Znači, to je 10.000 kvadrata, čovjek mora svaki dan čupati travu i radit. Kad bih ja davao poticaj sam sebi, ja bih sebi dao godišnje 150 tisuća kuna, ali onda bi provjerio koliko si proizveo, prodao, kakva je cijena. Onda bi došao i drugi na to. Htio bih da u Otoku ima 20 mladih obitelji koje će doći kod mene na jednu lijepu priču, vidjet situaciju i baviti se time. I vjerovali ili ne, sve što god proizvedemo, prodat ćemo u našem Otoku. Dolazit će svijet. Meni iz Splita dolaze ljudi, zovu me iz Šibenika, Švicarske, Njemačke, odsvukud, rekao je Zvonko Botica.

Potencijal je golem. Prepoznali su to i općinski oci pa su veću proizvodnju i preradu te jačanje OPG-ova odlučili potaknuti nizom potpora. Novca ne manjka. Ali zainteresiranih bi - moglo biti i više. 

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!