Vrtić ili dadilja?

Povećan je pritisak na upise u vrtiće u gradu Zagrebu. Nedostaje mjesta usprkos tome što se grade novi vrtići. Podaci govore da je ove godine broj prijava za upis porastao za 3.000. 

U emisiji Dobro jutro Hrvatska gostovao je Luka Juroš, pročelnik Ureda za obrazovanje, sport i mlade grada Zagreba.

Vrtić ili dadilja?

Upisi u vrtiće često predstavljaju muke za roditelje, a teško je i izabrati između vrtića ili dadilje. Lana Kihas, odgojiteljica mentorica podijelila je s nama svoje iskustvo i savjete za sve roditelje.

Mnogi roditelji zasigurno su se i sami susreli s vječnim pitanjem - je li bolje dijete poslati u vrtić ili angažirati dadilju? Valja znati da postoje dadilje koje djecu čuvaju kod kuće, ali u novije vrijeme sve je više obrta za čuvanje djece poput malih vrtića gdje su zaposlene dadilje i odgojitelji. Roditelj si tako pri izboru može postaviti pitanje što želi za dijete i može li mu to ustanova ili osoba pružiti.

- Moja djeca idu u vrtić. Odlučila sam se za to zato što želim da mi djeca odrastaju s djecom gdje žive, jer odgajatelji se mijenjaju, dadilje se mijenjaju. Naravno, tu su bolovanja, godišnji i tako dalje, a djeca uvijek ostaju i s tom djecom će ići u vrtić. S tom djecom će ići u školu i djeci su ipak najvažnija djeca. Zato upisujemo djecu u vrtić ili u obrte za čuvanje jer tražimo socijalizaciju djece, da moja djeca budu povezana s prijateljima u kvartu, da idu zajedno u školu, rođendani, tekme..., rekla je Lana Kihas.

Lana je odgojiteljica mentorica koja ima dugogodišnje iskustvo u radu s djecom rane i predškolske dobi u vrtićima u Hrvatskoj i izvan nje, a unatrag pet godina vodi program za osposobljavanje dadilja na jednom učilištu.

- Zadnji podatak koji sam čula je da na nivou Hrvatske nedostaje 5000 odgajatelja, što je jako puno. Primijetili smo, unazad dvije godine, da se sve više osoba prijavljuje na programu za osposobljavanje dadilja jer neki gradovi daju poticaj za otvaranje obrta. Čini mi se da je ta razina svijesti važnosti odgoja u ranom i predškolskom dobu ipak došao na jedan viši nivo i naravno da sad i država i općine financiraju jer ne želimo da imamo u jednoj grupi tridesetero djece. Ali, primijetila sam i da puno odgajatelja upisuje program za osposobljavanje dadilje da bi dobile taj papir, jer na temelju toga može otvoriti obrt za čuvanje dadilje. Jer ako je odgajatelj ne može sama otvoriti, mora završiti program za osposobljavanje dadilje zakonski da bi mogao otvoriti svoj obrt, objašnjava Lana.

Ipak, postoji razlika u obrazovanju i kvalifikacijama između dadilje i odgojitelja.

- Pitaju me - što nije bolje da je odgajatelj, nego dadilja? Daleko od toga. Mislim da je obrazovanje nešto što je ključno i važno. Ipak se odgajatelji obrazuju pet godina, a dadilja, program za osposobljavanje koji traje četiri mjeseca. Ogromna je to razlika, ali ja kažem prije svega moraš biti kvalitetna osoba. Moje mišljenje je - zabadava ti škola, ako nisi kvalitetna osoba, ako nemaš to u sebi da radiš s djecom, jer, mislim da to nije nešto što ćeš naučiti. Moraš imati taj poziv i definitivno moraš imati potrebu da se neprestano razvijaš, da budeš empatična, emocionalno inteligentna osoba, da primijetiš neke svoje nedostatke, odnosno mane i da radiš na tome. Jer djeca uče promatrajući, ističe Lana.

Zahtjevan je ovo posao, ali treba ga voljeti. Majčinstvo ju je, kaže nam, obogatilo. Svoje mudrosti koje je prenosila drugima sada može i iskustveno potkrijepiti. Oduvijek je znala da želi raditi s djecom i da je to njezin poziv.

A kako bi širila svoje znanje i pomogla drugima da napreduju, Lana Kihas osmislila je mentorski program za dadilje. Namijenjen je onim dadiljama koje su prošle program osposobljavanja i već rade u obrtu za čuvanje djece.