Zadarski branitelji pronašli mir u daljinskom plivanju

Još je Platon govorio da more ispire sve tegobe i smiruje dušu. Na vrijeme je to spoznala i grupa zadarskih branitelja koja je svoj mir, nakon proživljenih ratnih strahota, pronašla upravo u daljinskom plivanju. Najdraži od svih za njih je plivački maraton Preko - Zadar, koji se svake godine pliva 5. kolovoza, na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti.

Kultno zadarsko mjesto, bazen Kolovare, mjesto je gdje se okupljaju brojni plivači. Među njima su i branitelji koji su se nakon rata, suočeni s PTSP-om, okrenuli plivanju. To ih je, kažu uglas, spasilo.

- Mi smo to kao terapiju sebi prepisali jer smo imali PTSP. S tim smo se u koštac uhvatili, rekao je Zvonimir Rogić, veteran Domovinskoga rata.

Gotovo 5000 metara dijeli Preko i Zadar. Ne može se ta udaljenost preplivati tek tako, zahtijeva ozbiljne pripreme.

- Oni su se lagano uključivali u taj maraton. Imali su svoje probleme, ali su bili toliko uporni da su uspjeli savladati tu dionicu. Kroz taj način su našli izlaz da ne potonu u PTSP, ističe Vito Burčul, veteran Domovinskoga rata.

Burčul, koji je i prije rata radio na bazenu kao trener, danas motivira ove iskusne plivače da postanu još bolji.

- Oni su okupljeni tim treningom napravili vrhunski posao, dodaje Burčul.

Branitelji treniraju obično ujutro, dok je more još mirno, a gužve manje. Ova je grupica više manje stalna, pliva se redovito osim ako im neke zdravstvene poteškoće ne stanu na put. Hrvoje Bajlo trenutno ima problema s okom, pa ovogodišnji maraton mora propustiti.

Plivački maraton Preko - Zadar pliva se od 1973. godine. Posljednjih godina održava se na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti. Zvonimir Rogić, dragovoljac Domovinskoga rata, sudjelovao je više od 20 puta. Iako je plivao i zahtjevnije i izazovnije maratone, Preko - Zadar ne propušta.

- Ja dajem posvetu kroz to plivanje svim stradalim žrtvama, svim hrvatskim braniteljima. Ja sam tad u mislima s njima i to mi čini veliko zadovoljstvo. To je najmanje što mogu učiniti za njih i njihove obitelji, kaže Rogić.

- Normalno da znači... tu je puno nas koji se tu natječemo, sebi malo zadovoljstvo da vidimo gdje smo fizički, koliko smo spremni, dodaje Bajlo.

Branitelji se prisjećaju ratnih vremena i gubitka prijatelja. Zvonimir Rogić kaže da mu je najteže bilo za vrijeme bombardiranja Zadra početkom listopada 1991., kada su od jedne granate, doslovno u jednoj sekundi, poginula tri njegova prijatelja: Joso, Miroslav i Damir.

- Tad mi je bilo najteže, trebalo je vremena da se konsolidiramo, organiziramo, prisjeća se Rogić.

Ali dalje se moralo...

- Guralo me naprijed to zajedništvo koje je tada vladalo među nama. Bili smo kao braća. Mogli smo samo izgubiti život jer bez Hrvatske život ne bi imao smisla. To zajedništvo bi volio da bude i danas, dodaje Rogić.

Svi uglas odgovaraju da bi, ako bi bilo potrebno, ponovno učinili isto.

- Normalno je da kad se dogodi napad na tvoju zemlju da ćeš je braniti, to je u čovjeku urođeno, suvišno je pitati, dakle uvijek DA, ističe Hrvoje Bajlo.

Priče ovih hrabrih ljudi, sada uspješnih zadarskih plivača, motiviraju i inspiriraju svojim optimizmom i pogledom u budućnost. Smireni i nasmijani, zadarski branitelji i dalje plivaju, nalazeći u moru terapiju i mir.