Pregled kukova u novorođene djece i dojenčadi

Pri prvoj posjeti pedijatrijskom savjetovalištu, nezaobilazan je i pregled kukova u novorođene djece i dojenčadi. Upravo se u toj dobi javlja jedan od tri najčešća poremećaja zgloba kuka. Ako se razvojna displazija kuka dijagnosticirana na vrijeme, korigira se bez posljedica.

Razvojni poremećaj kukova najčešća je prirođena deformacija lokomotornog sustava kod djece, s pojavnošću od 2 do 4 posto. Budući da razvoj zgloba kuka počinje već u 4. mjesecu trudnoće, vrlo su važni screening programi za rano otkrivanje eventualnog poremećaja.

- U času kad se dijete rodi i kuk razvijen, tada govorimo o zrelim kukovima. A to znači da je, e, da su u kontinuitetu su zglobna tijela. Znači čašica, odnosno glavica se nalazi u čašici. Nezreli kuk je kada to nije tako, kada nema kontinuiteta između zglobnih tijela, a između toga su sve varijante, ajmo reći nezrelosti, odnosno nestabilnosti kuka kada taj kontakt između zglobnih tijela nije kompletan, rekla je mr.sc. Karmen Kondža, dr.med., spec. pedijatrije, Klinika za dječje bolesti Zagreb.

Budući da zglobna tijela kuka počinju okoštavati između 4. i 8. tjedna života, upravo je to vrijeme do kada eventualne poremećaje treba dijagnosticirati. Prvi pregled je već nekoliko sati nakon rođenja. Vrlo je važno napraviti i dva specifična testa, Ortolanijev i Barlovljev, kojima se može ustanoviti eventualni poremećaj.

- Zapravo sa jednim, odnosno drugim testom, mi smo u stanju nestabilni kuk postići da se zglobna glavica ili izbaci iz kuka ili se vrati u kuk uz jedan zvučni fenomen. To je prvi pregled. Ako mi tada ustanovimo da, posumnjamo da nešto postoji, onda preporučimo kod otpusta iz rodilišta široko povijanje i vježbice kukova. I svakako preporučimo obavezan pregled, a to je ultrazvučni pregled kukova u dobi od četiri do osam tjedana života, dodaje Kondža. 

- Liječenje je prilagođeno stupnju displazije kukova, odnosno prirođenom oštećenju, odnosno prirođenom poremećaju dječjih kukova. Ako je ono blažeg stupnja, onda se odabire jedna blaža terapijska metoda, recimo kao što su abdukcijske gaćice. Nekad široko previjanje je sasvim dovoljno i vježbe abdukcije kukova da sve ide u dobrom smjeru, a nekad uz abdukcijske gaćice idemo stupanj više. To su Pavlikovi remenčići. Nekad djeca trebaju i Hilgerajnerov aparat, a djeca koja imaju zaista iščašen kuk, nekad treba, trebaju da im se postavi i gips, navodi dr.sc. Josip Vlaić, dr.med., spec. dječje ortopedije, Klinika za dječje bolesti Zagreb.

Iako je najčešće riječ o razvojnom poremećaju, do displazije kukova može doći i zbog utjecaja različitih negativnih čimbenika.

- Bitan je nasljedni faktor. Djeca od roditelja koji su imali razvojni poremećaj kukova deset puta imaju veću mogućnost da također imaju. Curice, osamdeset posto onih koji imaju su curice, zatim bitno je sve što može smanjiti pokretljivost tog kuka intrautero, znači smanjena količina plodne vode, blizanačka trudnoća, položaj na zadak. To su tako rizični faktori, ističe Kondža. 

Ishod liječenja je vrlo dobar, pod uvjetom da se poremećaj dijagnosticira na vrijeme te započne rana terapija.

- U ovoj ustanovi je zapravo započeo probir dječjih kukova sa ultrazvukom još davne 84. godine. Tako da danas nemamo toliko operacija na zdjelici kao što ih je prije bilo jer se danas djeca izliječe u svojoj novorođenačkoj dobi, unutar prve godine života. Ako se dijete ranije javi na pregled i ako se deformacija uoči ranije, rezultati liječenja su bolji i dođe se lakše do njih. Ako se djeca jave kasnije, onda uz više napora isto se postignu puno bolji rezultati nego prije više desetaka godina, dodaje Vlaić. 

Za kraj valja još jednom istaknuti da se razvojni poremećaji kukova mogu vrlo uspješno izliječiti, bez ikakvih posljedica u kasnijem životu. Preduvjet je, naravno, pravovremeno uočiti poremećaj i započeti ranu terapiju.