01:12 / 29.11.2020.

Autor: Hrvoje Matejčić/Plodovi zemlje/IMS/HRT

Burske koze podno Plješivice

-

-

Foto: - / -

Ekipa emisije Plodovi zemlje posjetila je Slavka Glumca iz Vrela, jedinog ličkog uzgajivača njemačkih burskih koza.
Zima je pred vratima, a ona je ličkim stočarima najteže godišnje doba. Naravno da im je bolje kad je stoka na zdravoj, prirodnoj ispaši nego u štali, ali zime u Lici stignu brzo i dugo traju. No, pravi su stočari spremni za nju.

➡️ Nakon Amerike - vratio se kozama u Hrvatskoj 
➡️ Budućnost je u kozarstvu

Slavko Glumac iz Vrela Koreničkog jedini je lički uzgajivač njemačkih burskih koza, čak je i povećao matično stado. Zadovoljan je, kaže, prodajom koza za koje tvrdi da su puno lakše za uzgoj od udomaćenih pasmina. Priroda je zakon, ja ne mogu toj stoci dati toliko jesti koliko ona sama može uzeti iz prirode, i vitamina i minerala, kaže Slavko. Njegove burske koze ne izlaze na ličku hladnoću.

- Burska koza je u Hrvatsku došla 1985. Prvi ih je dovezao Varaždinac Nikola Šnajberg. Slavko je svoje je stado u nekoliko godina koliko se bavi kozarstvom povećao do broja kojeg sam može održavati, između 25 i 30 komada. Imao je oko pedeset jaradi. Sebi je ostavio nekoliko mladih kozica, a ostalo prodao. Kaže kako je na tržištu velika potražnja za ovakvim tipom koze, prvenstveno zbog mesa.



Uzgoj ovih koza znatno je manje zahtjevan usporedo s ostalim vrstama koza - nema šišanja, nema obrezivanja papaka, životinje se ne razboljevaju i jako brzo odhranjuju svoje mlade. I štala nema onaj intenzivni miris koza no ono što im ne ide u korist u planinskim krajevima, to je hladnoća. Ipak je riječ o pasmini koja dolazi iz jako toplih krajeva. Jako dobro podnose vručinu, ali hladnoću ne. Možda bi bolje uspjevale u Dalmaciji ili Istri, ali Slavko je to riješio tako da se jarenje odvija na proljeće kada koze imaju dosta hrane.

"Tko gleda što će selo reći?"

Nema prepreke koja se ne da preskočiti a i nema zavisti koju se ne da zanemariti, veli nam Slavko komentirajući podsmjehe u selu kada je počeo uzgajati ovu atipičnu pasminu za Liku. "Ljudi ko ljudi, u početku su bili skeptični, kasnije kad su vidjeli da prodaja ide sad su zavidni. Ali tko gleda što će selo reći, bitno je da čovjek što radi što ga čini sretnim, kaže.

No stočarstvo, posebice kada je riječ o malim OPGovima, nije pretjerano siguran i unosan posao pa se mahom tu radi više o ljubavi nego ekonomiji. Ima perioda kad se ima i kad se nema novca, pa treba u obzir uzeti oko pet godina da se vidi "na čemu ste". I u Lici privode se kraju tradicijske radnje pred zimu. Pekla se rakija, priprema se kolinje, ali pred kamere nitko ne želi. Kažu, ne trebaju im zbog kotla carinska kontrola i enormne kazne.

Tu je država iznimno revna, pa kažu da i zbog toga nema više ljudi na selu. Ozbiljnijim kozarstvom u Lici bavi se svega nekoliko obitelji unatoč velikom prirodnom potencijalu, no bez ljudi koji su napustili taj prekrasan kraj i mladih koji su ključ revitalizacije, cjelokupno stočarstvo u Lici dugo još neće vidjeti svjetlo na kraju tunela

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!