15:28 / 04.02.2021.

Autor: Dokumentarni film "Do ponora i natrag"/HRTi

Depresija: kada je vrijeme za dnevnu bolnicu?

Depresiju treba shvaćati ozbiljno

Depresiju treba shvaćati ozbiljno

Foto: Ilustracija / Pixabay

U svakodnevnim se situacijama često može čuti kako netko o depresiji govori s dozom sarkazma ili nedostatkom empatije. Među mnogim ljudima još uvijek vlada mišljenje da je to samo prolazno stanje neraspoloženja i pasivnost. Ipak, depresija je sve – samo ne to.

- Postoji nekakva obiteljska predispozicija za depresiju. Postoje psihološki faktori, kao oni da se osoba ne zna na adekvatan način nositi sa stresom, pretjerana osjetljivost na odbacivanje ili pretjerano očekivanje uspješnosti. A postoje vrlo često i vanjski socijalni faktori kao što je neki značajan događaj – gubitak posla, gubitak neke voljene osobe, razvod, ističe psihijatrica prof.dr. Slađana Štrkalj-Ivezić u dokumentarnom filmu "Do ponora i natrag" iz 2014. godine, a koji možete vidjeti na našoj platformi HRTi.

Prof.dr. Slađana Štrkalj-Ivezić

Prof.dr. Slađana Štrkalj-Ivezić

Foto: Dokumentarni film 2od ponora do natrag" / HRTi

Glavna protagonistica ove priče je Gordana Maroja – žena koja je slijedom raznih stresnih događaja u životu, oboljela od depresije i u tom trenutku boravi u dnevnoj bolnici.

- Dogodi se tako da mislite: "Ja mogu ovo, ja ću prebroditi ono, jaka sam i mogu, idem dalje". I onda se to godinama nekako samo slaže jedno na drugo. Sve dok ne dođete do trenutka kada ne vidite više izlaz na kraju tunela, ni jednu svijetlu točku, jer sve što gledate je crno, započinje Gordana.

U Zagreb je iz Virovitice došla za mužem prije 21 godinu, kako bi počela raditi u njegovoj tvrtki gdje nije dobivala ni plaću niti staž. Promjena sredine bila je za Gordanu veliki šok i tamo se nikako nije snašla:

- Meni to nije odgovaralo, jer sam oduvijek naučila raditi i imati svoj prihod. Stanje mi se sve više pogoršavalo - došla sam do situacije da se nisam usudila više izaći van iz kuće, kaže Gordana.

Ni kasnije joj nije išlo prema planu; brak joj je propao, uslijedio je razvod i gubitak posla, a nakon svega završila je s djecom na ulici. Nakon izvjesnog vremena, uspjela je pronaći novi posao, no ponovno je uslijedio šok: mobbing od strane šefa, neredovite plaće, strah za egzistenciju, pa zatim i zdravstveni problemi njezine djece.

- Vječito sam se s nekim nedaćama borila, od mladosti, objašnjava Gordana i nastavlja: "Najviše mi je žao jer sam zbog djece došla u Zagreb – na kraju smo ostali bez ičega, i djeca i ja. Kako su godine prolazile, osjećala sam takvu krivnju zbog svoje djece, ja sam bila za sve kriva."

Upravo takvi osjećaji, odnosno disfunkcionalne misli, uobičajeni su kod ljudi koji boluju od depresije - oni se smatraju isključivo odgovornima za događaje za koji ne mogu biti odgovorni, pa razvijaju pretjeranu krivnju i osjećaju se manje vrijednima ako nisu izrazito uspješni u onome što rade.

Gordana Maroja

Gordana Maroja

Foto: Dokumentarni film "Do ponora i natrag" / HRTi

Nakon svega što je preživjela, Gordana je osjetila da pada u depresiju i provela je dva mjeseca zatvorena u kući, na tabletama, za što priznaje da joj nije previše pomoglo:

- Tada sam odlučila da mi zaista treba pomoć psihijatra, i došla sam u dnevnu bolnicu – sama sam se prijavila, ali moja psihijatrica mi je i prije govorila da je bolje da dođem ovdje, kaže i dodaje: "Na početku sam mjesec dana samo plakala. Redovito sam dolazila, ali nisam razgovarala ni s kim osim sa svojom psihijatricom. Kako sam naučila doma biti sama, tako sam se i tu izolirala. No, na kraju, ljudi koji su ovdje duže, prihvate vas i pokušavaju vas izvući iz tog stanja. Oni su uspjeli u tome, zbilja sam se jako promijenila. Ovaj dolazak u dnevnu bolnicu me spasio.

Gordana kaže - život se ne može planirati, ali joj je boravak u dnevnoj bolnici bio velika pomoć i životna škola. Plan joj je vratiti se u svoj rodni grad, Viroviticu, čim ode u mirovinu:

- Srce me uvijek vuče rodnom gradu. Jedva čekam da se vratim, mislim da ću odmah živnuti i da će sve biti drugačije, govori u dokumentarnom filmu.

Promjena sredine za svakoga može značiti nešto drugo, kaže psihijatrica. Ako osoba dolazi u sredinu u kojoj nema podršku drugih, u kojoj se ne snalazi ili se od nje očekuju neke različite uloge, baš kao u Gordaninom slučaju, to može biti reakcija na tu sredinu i znak pojave prve epizode depresije. Nije nužno da će svaka osoba oboljeti od depresije, ali depresivna reakcija sigurno će se pojaviti, čak i kod najzdravije osobe. Zato je boravak u zdravoj i ugodnoj sredini vrlo bitan.

Danas Gordana drugačije gleda na mnoge stvari u odnosu na ranije – i kad se radi o tuđim, ali i vlastitim problemima:

- Mislite da možete riješiti probleme sami, ali ne možete. Neću više lupati glavom o zid, nego ću ono što je nerješivo ostaviti - idemo dalje, ustrajna je Gordana koja kaže da joj je u svakoj teškoj situaciji pomoglo kad bi pokušala pronaći neki razlog za smijeh i izvući nešto lijepo iz svakog trenutka.

- Ja sam vrlo bogata žena, bez obzira na sve što sam proživjela u životu. Bio je težak, ali nije bio prazan, moj život je bio borba, zaključuje.

A depresija je ozbiljna bolest s kojom se treba izboriti i koju je potrebno liječiti. Kao što je vidljivo iz Gordaninog slučaja, razgovor s psihijatrom, odnosno traženje medicinske pomoći, prvi je korak ka izlječenju. Upravo će liječnici podučiti pacijenta o tome što sve mogu koristiti kako bi se zaštitili od nove epizode depresije - i kad se radi o lijekovima, ali i psihološkim i socio-terapijskim metodama. Cijeli dokumentarni film pogledajte na našoj platformi HRTi.

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!