06:42 / 19.11.2021.

Autor: Dobro jutro, Hrvatska/HRT

Gubitak djeteta - kako dalje?

Ilustracija

Ilustracija

Foto: Dan Race / Shutterstock

Gubitak djeteta iznimno je težak životni događaj roditeljima, koji nakon toga moraju pronaći način kako da se nose sa svojom boli i nastave sa svakodnevnim životom. Jedna od onih koja nije imala sreću dočekati svoju bebu je i Ana Bogdan, koja je u kolovozu 2019., u 40-om tjednu trudnoće izgubila treće dijete.

- Prvenstveno smo bili u stanju šoka – kad kažem bili, mislim na sebe, supruga i dvoje male djece koju smo pripremali na to da će kući doći mala beba, kako oni ne bi bili ljubomorni. Međutim, vratila sam se kući sa slikom anđela, i bilo je šokantno stvarno svima. U tom periodu nismo ni znali što i kako učiniti, ali smo suprug i ja to podnijeli poprilično stoički zbog dvoje djece koje smo već imali, priča Ana.

Danas, nakon dvije godine, te nakon stručne pomoći u obliku psihoterapije, kaže kako je prihvatila činjenicu da se to dogodilo. Psihologinja Tea Knežević kaže kako nakon takvog bolnog životnog događaja mnogi roditelji pomisle da je nemoguće nastaviti dalje.

- Međutim, važno je znati da će se takvi trenuci pojaviti i da su dio procesa oporavka, i da je kroz njih važno proći jer je i život samih roditelja, njihov daljnji trud i prisustvo u životu njima dragih ljudi i vlastite djece jako važan, objašnjava i dodaje kako proces oporavka sadrži nekoliko faza, te da je važno svaku od njih 'odraditi' u potpunosti.

Negiranje, ljutnja, preispitivanje, izolacija i prihvaćanje

- One se neće uvijek na isti način primijetiti, ali najčešće se mogu prepoznati. To su faze negiranja - kao prvi trenutak suočavanja s jako bolnom informacijom, zatim slijedi faza ljutnje – na život, možda na neke druge ljude, na sebe što se dogodilo takvo iskustvo, pa faza preispitivanja da li smo mogli nekako djelovati da ishod bude drugačiji. Nakon toga ide faza povlačenja – veće izolacije i povlačenja od drugih, i onda obično slijedi faza prihvaćanja - ne negiramo da se to dogodilo i svjesni smo da je to dio naše životne priče i životnog iskustva koje onda kao takvo prihvaćamo, umjesto da se protiv njega borimo ili ga potiskujemo, objašnjava Knežević.

S njom se slaže i Ana, koja dodaje kako joj je bilo lakše proći kroz sve te faze uz pomoć supruga, a posebice jer je imala stručnu pomoć za koju ističe kako je iznimno važna za oporavak.

- I kad nemate već djece o kojima trebate brinuti, a kamoli kad imate. Mi imamo odgovornost kao roditelj pružiti djeci stabilnost i sigurnost u najgorim životnim situacijama. Jako je važno da radimo na sebi, kako bi našoj djeci pružili tu sigurnost koja njima treba, jer i oni osjećaju i nose se s gubitkom kroz jednake faze kao i mi, samo ne znaju to izverbalizirati, napominje Ana.

Tuga nije slabost

S ovakvim se trenucima i očevi vrlo teško nose, ali rijetko to pokazuju što kasnije nerijetko dovodi do „pucanja“ i pronalazaka drugih načina da se nose sa svojom boli – nerijetko dolazi i do razvoda brakova nakon ovakvih iskustava.

- To se često događa u našem društvu, jer je dosta obojeno tim kulturološkim utjecajem i načinom odgoja gdje se češće dječacima zabranjuje ta tuga i nekako se na to gleda kao slabost – što je zaista pogrešno i štetno za veliki broj muškaraca. Kada dođe do ovako velikih i stresnih životnih događanja, velika je šansa da će roditelji imati različiti način u kojim trenucima će im što trebati – nekome će možda trebati više povlačenja, mira i manjak fizičkog kontakta, dok će netko drugi možda htjeti razgovarati o tome i gledati stvari koje pobuđuju uspomene. Upravo zbog tih različitih potreba, a onda i ponašanja, međusobno se može stvoriti osjećaj nerazumijevanja, kaže Knežević

Dodaje kako je prevencija toga upravo normaliziranje činjenice da će različiti članovi obitelji možda imati različite načine tugovanja, ali da je tugovanje ipak nešto što je svima zajedničko.

- Kada je čvrsta baza u braku ili odnosu prije jednog takvog stresnog događaja, veća je šansa da će kroz to uspješno proći. No, ukoliko ovo bude samo još jedan događaj na već nestabilnom terenu, onda će taj brak biti puno teže spasiti, objašnjava.

Kako pomoći roditeljima i izraziti žaljenje

U teškim trenucima okolina često želi pomoći roditeljima i izraziti žaljenje, ali nerijetko ne znaju kako ili to čine na pogrešan način.

- U takvim situacijama, ako nemaš što pametno za reći, radije šuti i potapšaj po ramenu. Gubitak djeteta je jednako bolan, bio on u 40-om tjednu, ili u petoj godini djetetovog života. Mi smo primali dosta dobronamjernih savjeta, međutim, bilo bi bolje da neke nismo ni čuli. Isto tako, bilo je dosta ljudi koji su imali puno empatije i razumijevanja, i činili konkretne stvari za nas, što je nama tad bilo potrebno. Nisu nas ignorirali, došli bi k nama i družili se, pustili mene da pričam o svojem djetetu, imali su strpljenja i razumijevanja, igrali se s našom djecom. Bili su topli prema nama, a nisu od nas radili žrtve. To je nama u tom periodu bilo stvarno jako korisno i potrebno, kaže Ana.

Nekad je manje zaista više

- Puno je važnije osjetiti da je netko tu za nas, i da je spreman biti uz nas, ali na način koji nama treba. Nekad će zaista više koristiti da nam netko donese skuhani ručak ili uzme naše dijete i ode prošetati u park s nama. Nekad je jako tanka granica između pružanja podrške i onoga što će netko doživjeti kao sažalijevanje ili ružan komentar, kaže i dodaje kako mnogi često daju dobronamjerne komentare koji su ustvari štetni i bolni, te neprimjereni i nepotrebni.

- Ponekad će rečenica: 'Tu sam za tebe i želim biti uz tebe u ovom periodu' - biti sasvim dovoljna, napominje. Tugovati je jako važno i potrebno, kaže, ali nerijetko osobe koje prolaze kroz bolna iskustva 'pobjegnu' u druga područja života poput karijere ili sporta kako bi napravili odmak od onog kroz što prolaze. To nije nužno loše činiti u nekoj mjeri, ali je važno ostaviti prostora za doći u kontakt s time što boli, zaključuje Knežević.


Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!