Hrabre žene koje su se ogolile u najtežim životnim situacijama

Rak dojke je najčešći oblik zloćudne bolesti kod žena u Hrvatskoj, kao i u većini drugih zemalja u svijetu. Može se javiti u bilo kojoj dobi, čak i kod vrlo mladih žena. 

Hrabre žene, koje su na izložbi "Ja sam snaga" pokazale kako ljepota i ženska snaga nisu u kosi i izgledu, nego u njima samima, predstavlja ekipa emisije Dobro jutro, Hrvatska:

- Rak mi je dijagnosticiran krajem petog mjeseca. Bila sam u međuvremenu na dvije operacije. Jedna je bila 11. lipnja, druga je bila 27. srpnja nakon toga  bila sam na dvije kemoterapije, dva mjeseca na AC, mi ih zovemo crvene terapije. I nakon toga sam bila tri mjeseca na taksonima, tako da je samo kemoterapija i samo liječenje trajalo otprilike pet mjeseci, priča nam jedna od sudionica projekta Ljiljana Čaćko.

Ljiljana kaže sada je dobro, čeka nalaze, a ovo je njezina fotografija nastala početkom godine - snimio ju je fotograf Vjekoslav Skledar i dio je izložbe "Ja sam snaga" u Galeriji Kranjčar.

- Pa bilo je teško... Bilo je izazovno. Ponosna sam što sam uspjela. Mislim da je to sve jako svježe, jer vam stvari se brzo dese - od dijagnoze do liječenja i toga da uopće možete procesuirati bolest i što se sve u vama dešava. Tako da je tu, evo pobjeda. Ja se nadam da je pobjeda, ja se nadam da će CT dobro proći, da je to jedan dio mene koji se nadam završio i da sad idem malo drugačije kroz život. Jer zbilja, puno sam naučila kroz ovo, kaže Ljiljana.

Na fotografijama možemo vidjeti deset hrabrih žena koje su se ogolile u najtežim životnim situacijama:

- Imamo jednu mladu ženu koja je oboljela kojoj je rak dijagnosticiran tijekom dojenja. Imamo jednu mladu ženu kojoj je rak dojke dijagnosticiran tijekom trudnoće, pa je primala kemoterapiju i išla roditi, nastavila s kemoterapijom. Imamo baš različite životne situacije. Htjeli smo pokazati da nažalost, bolest ne bira, da ona zahvaća sve više mladih žena, da živimo u društvu koje živi ubrzano i sve manje je empatije, nažalost, u društvu. I sama sam prošla taj put. Često se osjećamo nekako izloženi stigmi. Recimo, kad sam ja razgovarala o tomu što me čeka na kemoterapiji, meni je sestra u bolnici nagovarala da kupim periku, jer ako neću imati periku, ljudi će me osuđivati, napominje predsjednica Udruge Nismo same Ivana Kalogjera.

Kosa je ključan dio identiteta, osobnosti i samopouzdanja, a njezin gubitak jedna od najvidljivijih nuspojava liječenja raka dojke.

Riječ je o emocionalno teškom iskustvu koje znatno utječe na kvalitetu života, stoga je podizanje svijesti o gubitku kose kod onkoloških pacijentica iznimno važno. Izložbom se želi destigmatizirati žene, pokazati da njihova ljepota i snaga nisu u kosi, nego u očima, u njima samima:

- Glavna misija udruge je ohrabriti žene u njima teškim životnim situacijama, pokazati im da nisu same, kako govori i ime udruge. Mi smo sve onkološke pacijentice koje smo prošle taj put i svi naši projekti nastali na našem osobnom iskustvu. Ja beskrajno zahvaljujem kolegi Vjekoslavu Skledaru, što je iznio tu ideju koja je nastala sasvim slučajno, a mene mučila dugi niz godina, dodaje Ivana Kalogjera.

Ljiljana, pak, ističe, da se ne radi samo o gubitku kose. Kada se bolest dijagnosticira, odjedanput sve ono što jeste više niste. Život kao da stane, a borba za ozdravljenje postane najvažnija:

- U jednom času kad izgubite kosu, kad je vama kosa na vašoj glavi mrtva, kad nemate ni jedne dlake, treba puno vremena da se pogledate u ogledalo. Znači ja bih oprala ruke i išla bih leći jer teško vam se pogledati jer ne znate tko ste. Gubitak kose je i gubitak dijela sebe jer se totalno izgubite, a možda da biste se ponovno pronašli, dodaje Ljiljana.

Deset žena oboljelih od raka dojke tako je na fotografijama pokazalo svoju ranjivost. No njihova snaga i hrabrost mogu biti utjeha i putokaz ženama pred kojima su slične bitke. I ono najvažnije - nisu same.

- Mislim da je to ogromna pobjeda i apsolutno nitko ne može znati kako se čovjek osjeća, nažalost, dok ne dođe u tu situaciju, tako da mi smo sve pobjednice velike. Kao što moja dobra prijateljica kaže - dan po dan, jer zbilja vam je svaki dan drugačiji. Težak je to period, ali, ali će proći dan po dan i proći će, zaključuje Ljiljana.