Kako poboljšati kvalitetu života osobama s invaliditetom?

17.12.2021.

07:00

Autor: Studio 4/HRT/IMS

Slošnjak i Belamarić u Studiju 4

Slošnjak i Belamarić u Studiju 4

Foto: HTV / HRT

Više od jedne šestine svjetske populacije će, privremeno ili trajno, kroz život doživjeti neki oblik invaliditeta poput nemogućnosti kretanja, neurološke, genetske ili mentalne poteškoće, a u kombinaciji s osobnim vanjskim faktorima moguće je da u tom trenutku neće dobiti potrebnu socijalnu podršku i pomoć. Prema podacima registra o osobama s invaliditetom Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo u Hrvatskoj živi preko 500 tisuća osoba s invaliditetom, od čega je 60 posto muškaraca i 40 posto žena.

Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom Anka Slošnjak kazala je u emisiji "Studio 4" kako su najčešće pritužbe osoba s invaliditetom vezane uz socijalnu skrb, rad i zapošljavanje, obrazovanje, mirovinsko osiguranje i pristupačnost.

- To su područja u kojima osobe s invaliditetom najčešće ostvaruju svoja prava ili ih ne ostvaruju na potrebnoj razini, a to im je potrebno da bi se uključile u život i koliko-toliko mogle živjeti i biti dio zajednice, ističe Slošnjak i dodaje kako u Hrvatskoj živi preko 250 tisuća osoba s invaliditetom koje su u radno aktivnoj dobi i koje bi mogle, s obzirom na svoje sposobnosti i vještine, raditi određeni dio posla neovisno o tome koje oštećenje imaju.

- Međutim, prema očevidniku vidimo da je broj zaposlenih nešto preko 11 tisuća, što govori da tek svaka osamnaesta osoba s invaliditetom radi.

Preko 60 posto osoba s invaliditetom je nisko obrazovano što dovodi do toga da su najčešće zaposleni u djelatnostima poput prerađivačke industrije, administrativnih poslova i pomoćnih zanimanja.

- U tom smislu vrlo smo nezadovoljni općom situacijom vezano za zapošljavanje. Različiti su uzroci problema i kršenja prava – od samog procesa zapošljavanja do natječajnih postupaka, neprepoznavanja sposobnosti i vještina osoba s invaliditetom. Onda kada se i zaposle tu postoji problem razumne prilagodbe i potrebnih preinaka podešavanja, kao i osiguravanja usluga poput radnog asistenta, do toga da imamo različite situacije mobinga, ističe Slošnjak i dodaje kako je zakonodavni okvir u redu, no problem nastaje kod provođenja istog.

Hrvoje Antonio Belamarić
je dugogodišnji novinar, a trenutno na Hrvatskom radiju uređuje i vodi tjedne emisije s osobama s invaliditetom. Unatoč teškom invaliditetu na život gleda optimistično, a isto poručuje i drugima.

- Okrenimo se sebi, pokažimo našoj zajednici i društvu što možemo napraviti za sebe i druge, kaže. Belamarić ističe kako je važno da osoba s invaliditetom sama pokaže što želi, što može i koliko se može nametnuti u radnom procesu.

- Mi bi na svom poslu trebali imati i radne asistente koji bi nam pomogli, ali do danas mi nemamo još svoje osobne asistente, a kamoli radne, kaže Belamarić i dodaje kako u mnogim gradovima ne postoji ni organizacija prijevoza za osobe s invaliditetom.

Ako rade i dobro zarađuju, gube pravo na invalidninu

Još jedan apsurd je da osobe s invaliditetom, ukoliko rade i dobro zarađuju, gube pravo na invalidninu.

- To je apsurd svih nas, mislim da se svi mi moramo pitati zašto gubimo pravo na svoju invalidninu koja iznosi 1500 kuna, a na koju imamo pravo? S druge strane, mi imamo jednim djelom porezne olakšice, ali zašto nam se ne omogući da ako želimo biti poduzetnici da i na to imamo olakšice? Ne tražim ja olakšice zato što hoću gurnuti svoj invaliditet – ja hoću kroz olakšicu pomoći drugima oko mene da se zaposle, ističe Belamarić.

Slošnjak kaže kako je trenutno u Saboru na drugom čitanju nacrt zakona o socijalnoj skrbi, na što se godinama ukazivalo.

- Mi želimo da naknada osobne invalidnine bude doista za pokrivanje troškova invaliditeta, da bude uključiva i da bude ono što omogućava osobi s invaliditetom da ne izdvaja iz svojih prihoda određene iznose, nego da doista bude ravnopravna, a da troškovi invaliditeta budu pokriveni iz te naknade. Sad to nije moguće, jer iznos od 1500 kuna je premali. Mislim da je svima nama u interesu da se uključimo, da radimo i doprinosimo, da budemo dio ovog društva, a ne da se okrećemo socijalnoj skrbi i na taj način opterećujemo državu, kaže i dodaje kako ima prostora da se napravi novi prijedlog zakona, te očekuje da će Sabor prihvatiti primjedbe.

- Smatram da će doista naštetiti mnogim osobama s invaliditetom na ovaj način. Moramo biti svjesni da još nemamo ni zakon o asistenciji niti zakon o inkluzivnom dodatku, koji bi zapravo trebali donijeti kvalitetu života i pravedniji sustav za mnoge osobe s invaliditetom koje danas nemaju mogućnost korištenja usluga osobnog asistenta. Očekujemo i da će se motivirati postojeći asistenti i oni koji to žele biti – današnja satnica koju oni imaju je doista demotivirajuća. Veliki je spektar prostora na kojem treba raditi, ističe Slošnjak.

Život bez asistenta skup i kompliciran


Život bez asistenta vrlo je skup i kompliciran za osobu s invaliditetom. Belamarić, koji ni sam nema osobnog asistenta, kaže kako mora plaćati 5 osoba da brinu o njemu kako bi mogao normalno funkcionirati. Za osobe s invaliditetom koje nemaju osobnog asistenta kaže kako najčešće završe u domovima, te tamo i preminu nakon 10 godina.

Ističe kako je to samo jedan od problema, jer se u Hrvatskoj ne radi niti na obrazovanju osoba s invaliditetom niti na njihovom uključivanju u društvo.

- Zašto se cijelo vrijeme radi na isključivanju osoba s invaliditetom? Zašto zakon mora doći do drugog čitanja, a mi još nemam odgovor hoće li ministarstvo prihvatiti ili neće? Zašto se s nama ne razgovara kao s partnerima i ne sluša nas?“, pita se. Kaže kako je o toj temi pokušao razgovarati i s predstavnicima vlasti, ali neuspješno.

- Moramo uvesti komunikaciju – ministra ne može bez nas, a mi ne možemo bez njega. Ne možete bez osoba s invaliditetom odlučivati o njihovim sudbinama, napominje.

Dodaje kako je rad Slošnjak kao pravobraniteljice za osobe s invaliditetom vrlo dobar, ali kako ona ne može sama napraviti promjenu niti predvidjeti rezultate prijedloga.

- Mi moramo i sami inzistirati na tome.

Uzor skandinavske zemlje

Slošnjak kaže kako ona svoj posao doista živi i promišlja kako poboljšati kvalitetu života svih osoba s invaliditetom.

- Zato smo otvorili i područne urede i nastojimo se što više približiti osobama s invaliditetom. Mnogi nažalost nemaju financijske mogućnosti, a mnogi nisu niti informatički pismeni. Ima jako puno prostora za poboljšanje. Nisam zadovoljna načinom participacije osoba s invaliditetom na nacionalnoj razini. Mnoge osobe s invaliditetom su uključene u te radne skupine, ali to nije dovoljno jer uključenost ne znači i slušanje. Pitanje je da li predstavnici tijela koji su nadležni za određeni zakon uopće čuju što mi govorimo. Toga se bojimo, jer svaki put kada radna skupina na nečemu radi, nakon određenog perioda izađe potpuno drugačiji nacrt zakona. Pitanje je tko uopće osigurava informiranost osoba s invaliditetom i koliko zapravo lokalne sredine uključuju svoje osobe s invaliditetom u lokalne strategije, planove i povjerenstva. Ne može se osoba s invaliditetom uključiti ako nije dovoljno obrazovana i informirana, te ako ne zna na koji način da doprinese, napominje.

Dodaje kako se zaista trude pomoći u pojedinačnim slučajevima, ali i međunarodnim aktivnostima u koje su aktivno uključeni.

- Uzor su nam skandinavske zemlje, jer tamo osobe s invaliditetom žive kvalitetan život. To želimo – da se prepoznaju sposobnosti osoba s invaliditetom i da se one motiviraju. Da bude i subvencioniranja prijevoza, i mogućnost davanja različitih kredita bez poreza – da ta osoba doista bude radno učinkovita, ali i da da doprinos, a ne da bude u samilosti države i čeka kad će kapnuti neka kuna, zaključuje Slošnjak.


Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!