Turisti su nam sve zahtjevniji, ponuda sve više za elitu, ali ima i onih koji Hrvatsku vole baš onakvu kakva je nekad bila. Zaljubljeni u prirodu i slobodu, biraju je - jer se još nije potpuno promijenila. Zamislite šatore, stare kamp-kućice, borove iglice pod nogama, modro more, sunce i dobro društvo.
Kreveti su mali, prostor skučen, temperature visoke, Janez za to ne mari. Kamp kućica je pola godine njegov dom u kampu u istarskom Pomeru. Ne treba mu, kaže - ni televizija, ni internet, samo se želi služiti prirodom.
Već 2 desetljeća Njemicu Inge budi samo šum valova i borove šume. Poput prijatelja Rudolpha, kojeg je upoznala baš u Istri. U kampu se svi poznaju, poput velike obitelji. Njegova supruga Greta govori hrvatski.
Oni su zaljubljenici u prirodu, slobodu i neka prošla vremena. Za njih je kamp: zemlja, čist zrak, miris šume, i dolaze baš zato što je ostao kao što je i bio - jednostavan.
Voditeljica recepcije u kampu Marija Lovrić kaže kako je kamp dobro popunjen, bolje nego prošle godine. Najviše dolaze gosti iz Slovenije, Austrije, Njemačke te Italije.
- Ovdje nema puno mobil homova, mir je i jako je lijepa atmosfera. Možete vezati svoj čamac, dolaze uvijek isti ljudi svake godine, dodaje Andreas iz Njemačke.
I to je na kraju krajeva najvaženije. Zajedništvo koje se stvori i prijateljstva koja se rađaju na godišnjem odmoru, ostaju zauvijek. Zato se ovdje i vraćaju, jer sve miriše na lijepe uspomene.