O omnipotenciji - mehananizmu obrane

Psihoanalitičar Hrvoje Handl često progovara o mehanizmima obrane – jedan od njih je i omnipotencija, odnosno svemoćnost. 

- To je vrlo snažna psihološka obrana, koja spada među 'nezrelije' obrane. Nastaje kao izraz i odgovor na osjećaj silne nemoći u sebi, osjećaj koji je nepodnošljiv, objašnjava za emisiju Kod nas doma.

Dodaje kako je pozitivan primjer omnipotencije kada je majci sitne tjelesne građe dijete nađe u nevolji ili je ugroženo.

- Onda ona uspije dići nekakvih sto kila i spasiti svoje dijete. To je isto svemoćnost, omnipotencija je tu fantastična pomoć, priča Handl.

Kaže kako su Hrvati, kao i sve male nacije, skloni omnipotenciji.

- To je normalna stvar, nas ima 4 i pol milijuna, u usporedbi s Brazilom ili jednom Francuskom. Mi smo skloni uvijek sebe veličati na ovaj ili onaj način. Govorimo da smo mali, ali da nas ima, i da smo postigli ove ili one uspjehe. Zapravo je to jedna razina omnipotencije. Volimo reći da smo silno uspješni u sportu, volimo se uzdizati na taj način, objašnjava.

Omnipotencija je dio razvojnog procesa i svojstvena je maloj djeci.

- Djeca kad prohodaju, pa kad mama i tata trče za njima po ulici – to je ta karakteristična omnipotencija, gdje dijete uopće ne gleda. Ono mora imati osjećaj da je veliko, da se mama i tata ponašaju na određen način baš zbog njega, da je sve pod njegovom kontrolom. Zato što inače, kad bi bilo svjesno koliko je nemoćno i malo, užasno bi se prestrašilo. Ta omnipotencija u tom trenutku mu silno pomaže. Kasnije, baš i ne, kaže Handl i upozorava kako se granice kod djece ipak moraju postaviti.

- Može se dogoditi da omnipotencija, s tim današnjim 'pozitivnim' odgojem i nagrađivanjem, preraste u osobu koja je silno omnipotentna i nema granice, misli da sve može. To onda jako šteti društvu i okolini. Na neki način je na mami i tati da shvate kad postoje ograničenja, i da objasne djetetu da te stvari ne može, napominje.

U slučaju kada se kod djeteta granice ne postave na vrijeme, omnipotencija može prerasti u poremećaj.

- Kad postoji nešto jako silno i nemoćno u nekoj bebi, koja nije dovoljno mažena i pažena od mame, pa je umislila da sve može sama. Nema povjerenje u ostatak ljudi. Tada to polako raste i vrlo često bude simptom narcističnog poremećaja ličnosti koji je izuzetno težak. Takvim ljudima je onda teško stati na kraj, napominje Handl i dodaje kako se prema takvim ljudima treba ponašati jako ponizno.

- Ako ovisite o takvoj osobi, recite da, imate pravo. A ako možete – bježite!, zaključuje.

Pogledajte razgovor: