'Ako je palijativna skrb dobra, nitko od bolesnika ne želi ići umrijeti u bolnicu'

Što je palijativna skrb, tko je provodi, kome je potrebna? Kako je u Hrvatskoj organizirana služba palijativne skrbi?

To su samo neka od pitanja na koja je u emisiji "Dobro jutro, Hrvatska" odgovorila gošća, dr. med. Vlasta Vučevac, predsjednica Hrvatskog društva za palijativnu medicinu Hrvatskog liječničkog zbora.

- Naš je osnovni cilj život bez boli i patnje. Onoga trenutka kada palijativni bolesnik koji ima neizlječivu bolest, i kada kurativna medicina više ne može ništa učiniti, u tom trenu nastupa palijativna skrb. Mi uvijek možemo nešto učiniti - mi ne liječimo nego umanjujemo tegobe i teške simptome koje bolesnik ima na kraj svoga života. To je proces koji traje, vrlo rijetko se brzo umre, govori Vlasta Vučevac.

- Moram istaknuti da mi imamo sve lijekove. Postoje protokoli i smjernice za kraj života i postoje smjernice kako se rješava bol na kraju života i njih treba poštivati, rekla je i dodala kako liječnik ne bi smio odbiti dati pacijentu dati morfij u zadnjim trenucima života.

- Mi u zakonu imamo palijativnu skrb, palijativnu medicinu i sve lijekove koje smijemo dati pri analgeziji; različite mogućnosti da upotrijebimo ono što nam je u nekom kraju Hrvatske potrebno, rekla je.

- Velik bi dio liječnika morao svladati taj dio. Imamo kolege koji savršeno čitaju CT i magnet, tako i savršeno moramo znati terapiju boli. To je protokol koji se mora poštivati i tada doista bolesnik ne osjeća sve te tegobe. Moramo postići stanje da ga što duže držimo pri svijesti, ali da on ne osjeća patnju. Što se tiče financija, to nije skupo - palijativna skrb ne troši prevelike novce, rekla je.

- Naš model palijativne skrbi je jako dobar model i primjenjiv je, imamo svijetle primjere diljem Hrvatske. Ta skrb u kući kod nas jako dobro funkcionira. Bolesnik je u svom domu, njemu dolazi služba koja je nadležna, imamo i koordinatore koje se brinu oko tog jednog bolesnika, dakle imamo personalizirani odnos, a imamo i mobilni palijativni tim koji je dobro educiran. I gdje imamo takve dobre educirane timove, tamo imamo veliki uspjeh. Nitko od bolesnika ne želi tada ići u bolnicu, nitko ne zove hitnu pomoć, i svi žele ostati doma, što je normalno. Ali, on mora imati svu skrb, on mora imati povjerenje u osobe koje dolaze kod njega doma. Stvara se također duboka veza između tima i obitelji. Mi smo u toj skrbi specifični, vodimo skrb i o bolesniku i obitelji, rekla je.

Kada dođe terminalna faza, a ako tada bolesnik nije u mogućnosti da dobije palijativnu skrb doma, tada se on premješta u hospicije. To je zadnja karika - specijalne ustanove za terminalne, zadnje dane života i dodala da, ako imamo hospicije, rasterećujemo i bolnice.

- Mi rješavamo bolesniku socijalne, pravne, duhovne i duševne probleme, ali zato se u hospicij u jednoj županiji mora uključiti cijela lokalna zajednica, zaključila je. 

Cijeli razgovor pogledajte u nastavku: