Pandemija debljine: Zašto otvaramo frižider i kada nismo gladni?

U posljednje vrijeme o debljini se puno govori, i to s razlogom, jer je postala problem suvremenog doba. Statistike pokazuju kako je Hrvatska pri europskom vrhu po pretilosti, a iznimno su ugrožena i djeca. Sportska i klinička psihologinja mr.sc. Iva Brozičević Dragičević, prof. psihologije, ističe kako je debljina jedan od najvećih izazova i javnozdravstvenih problema današnjeg društva.

- 57,4 posto stanovništva u Hrvatskoj je pretilo – od toga 35 posto djece u dobi od 8 do 9 godina. To znači da je kod nas svako treće dijete pretilo. Naši muškarci su na prvom mjestu u Europi po debljini – to nam ukazuje da imamo pandemiju debljine. Ne piše nam se dobro ako tome ne stanemo na kraj, upozorava.

Ističe kako su uzroci tolike pretilosti višestruki.

- Sjedilački način života, nedovoljno kretanje, a naročito nezdrave prehrambene navike – posebno kod mladih i djece, objašnjava Brozičević Dragičević. Napominje kako se prehrambene navike stječu u djetinjstvu, i djeca često posežu za hranom i napitcima koji nisu niti potrebni niti zdravi za organizam. „U novije vrijeme, djeca sve više nekontrolirano konzumiraju gazirane i slatke napitke, a posebno energetska pića koja imaju skrivene šećere.

Uz zdravu hrane, kaže, potrebno je u organizam unositi minimalno 3 lite tekućine dnevno – ali tu se misli na vodu, čajeve, te prirodne i nezaslađene sokove.

Često ljudi, napominje Brozičević Dragičević, upadnu u jedan začarani krug i nisu iskreni prema sebi kada se radi o vlastitom zdravlju i debljini.

- U jednoj smo zoni komfora i ne želimo sagledati činjenice koje nas okružuju. Ne želimo sagledati niti da li se zdravo hranimo, da li dovoljno spavamo, niti da li se krećemo. Svi se prvo trebamo pogledati u ogledalo i biti iskreni prema sebi – ova slika koju vidim u ogledalu, jesam li to zapravo ja? Jesam li zadovoljan svojim životom i želim li živjeti takav život? Moramo razmisliti zašto otvaramo frižider i kada nismo gladni, te zašto hranimo one 'demone' u nama kad nam to u biti nije potrebno. Sve se svodi na emocije i osjećaje vezane uz tu hranu.

Zaključuje kako svi problemi s debljinom kreću iz naše obitelji, te kako roditelji moraju početi shvaćati težinu problema, te početi mijenjati prehrambene navike.

- Moraju više vremena provoditi u aktivnostima koje će uputiti djecu koje su namirnice zdrave, što treba kupovati, kao i u pripremi hrane.