Riječ psihologinje: "Postavljamo puno pitanja, a vještine poput šutnje, slušanja i pažnje ne idu nam najbolje"

"Svemoć i nemoć komunikacijskog procesa" naziv je knjige autorice psihologinje Lidije Arambašić koja je namijenjena stručnjacima, ali i laicima koji žele naučiti više o komunikacijskom procesu i unaprijediti vještine komuniciranja. 

- Pisala sam ju tako da najveći dio bude namijenjen laicima rječnikom i načinom pisanja, i ljudima pomagačkih zanimanja – psiholozima, socijalnim radnicima, pedagozima i ostalim, kojima je namijenjen zadnji dio u knjizi gdje sam provukla specifičnosti tog pomagačkog posla, kaže Arambašić za emisiju Kod nas doma.

Materijal za knjigu prikupljala je godinama.

- Vrlo sam znatiželjna, slušala sam ljude kako razgovaraju u tramvajima i autobusima, na kolodvorima, u kafićima, promatrala i neverbalnu komunikaciju; pa kroz 40 godina radnog staža sa studentima svih razina, plus tisuće stručnjaka s kojima sam radila edukacije na ovu ili neke druge teme - jednostavno sam prikupljala gradivo, posložila i unutra stavila ogroman broj raznolikih svakodnevnih primjera i komunikacijskih procesa, opisala ih i tumačila i dala neke svoje savjete, objašnjava Arambašić i dodaje kako ljudima od svih komunikacijskih vještina najbolje ide postavljanje pitanja.

- Tome smo bili jako puno izloženi tijekom odrastanja i školovanja, jako puno pitanja postavljamo jer smo u tome vješti. Nažalost, sve druge komunikacijske vještine poput šutnje, vještine slušanja i obraćanja pažnje na vlastitu i tuđu neverbalnu komunikaciju nam baš ne idu najbolje, kaže i kao primjer navodi uskakanje drugima u riječ.

Arambašić ističe još jednu lošu naviku koju ljudi često čine, a to je postavljanje pitanja 'zašto?'.

- To su pitanja koja 'bacaju' kao da nas zanima uzrok, a zapravo ih sugovornik čuje kao prigovor i kritiku – a čuje ih tako zato što to zapravo i jest, samo što su taj prigovor i kritika zamaskirani u celofan, kaže.

Kad se radi o komunikaciji u hijerarhijskim odnosima, primjerice odnos roditelj-dijete, ili doktor-pacijent - Arambašić ističe kako neusporedivo veću odgovornost ima onaj koji je u hijerarhiji iznad.

- To praktično znači da bi oni morali svojim primjerom nas poučavati kako da bolje komuniciramo. Ali, ako moj šef ne zna šutjeti i stalno mi uskače u riječ, ako ne zna slušati i sve ono što ja kažem tumači na svoj način – kakav mi je on onda model? Činjenica je da od tog modela ja onda naučim isto tako loše komunicirati, kaže.

Da bi se poboljšale komunikacijske vještine Arambašić kaže kako, u komunikaciji s drugima, treba prestati tražiti tko je kriv, a tko u pravu.

- To je borba za moć u kojoj smo dugoročno svi gubitnici. Ono što može pomoći je provjeravanje – provjeravanje kako sam ja mislila ili htjela nešto reći, kako sam rekla, a kako me netko shvatio – i to je ono što ja nazivam 'podrazumijevanje = nerazumijevanje' koje ćemo tim provjeravanjem zapravo ukloniti ili smanjiti, zaključuje.

Pogledajte razgovor: