Šalaj: Nema zdravlja bez kretanja

U Hrvatskoj je posljednjih dana u samoizolaciji u prosjeku više od 20.000 građana. Njihovo kretanje je ograničeno, no što je s onima koji mogu sve, a ne žele, koji biraju sjedenje i ležanje umjesto kretanja? Koliko je kretanje važno za naš život i naše mentalno i fizičko zdravlje? 

Sanja Šalaj s Kineziološkog fakulteta u Zagrebu u Studiju 4 rekla je kako je pandemija u protekle dvije godine jako ograničila naše kretanje, te da smo u tom periodu možda malo više postali svjesni našeg kretanja i koliko nam je ono bilo potrebno kad smo bili zatvoreni. 

- Brojke su poražavajuće. Oni koji su bili neaktivni tijekom pandemije postali su još više neaktivni, a oni koji su bili aktivni još su više organizirali svoje vrijeme i postali aktivniji, rekla je. 

Istaknula je kako je pandemija tjelesne neaktivnosti postojala i prije. 

- Tjelesna aktivnost je u padu već godinama, kao i porast tjelesne neaktivnosti i pretilosti, a ovo razdoblje pandemije možemo smatrati ekstremnim oblikom neaktivnosti, rekla je Šalaj. Dodala je i kako tjelesna neaktivnost jako utječe na čovjekovo fizičko i psihičko stanje i smanjenje njegove sposobnosti i kapaciteta.

Kad je riječ o djeci, istaknula je kako je za djecu pokret najvažniji od samoga početka, ali da kako odrastaju postaju sve manje i manje aktivna. 

- Do 5. razreda osnovne škole djeca su dovoljno aktivna, ali onda su brojke u padu. Problem je u velikom broj obaveza koje djecu čekaju u školi i ona se više posvećuju školi nego slobodnoj aktivnosti i igri s prijateljima, rekla je.

Istaknula je i kako je za predškolsku djecu preporučeno 3 sata kretanja dnevno, a za one starije od 6 godina minimalno 60 minuta dnevno.

- Aktivna djeca nisu sklona depresiji, anksioznosti i hiperaktivnosti. Imaju bolje ocjene u školi i bolju razinu motoričkih sposobnosti i vještina, naglasila je Šalaj, istaknuvši kako nema zdravlja bez kretanja.