Strastvena trkačica u 75. godini

Ljiljana Tripović je počela trčati u 70. godini. Kaže da je trčanje relaksira i opušta. Strast su joj polumaratoni, kojih je znala i desetak godišnje otrčati.

Za nove početke nikad nije kasno. To pokazuje i gospođa Ljiljana koja ima 75 godina, i dalje trči polumaratone i u njima uživa.

- Za mene je trčanje jedna metafora života, nešto što me spaja s prirodom i mojim najmilijima. Imam vrijeme za sebe, razmišljam, onda mi dolaze neke lijepe misli i ideje. Za čas mi prođe sat, dva, kaže Ljiljana Tripović.

Profesorica je anglistike i povijesti umjetnosti u mirovini. A u mirovini zaista ne miruje, živi aktivnije nego ikad. Svoju strast upoznala je tek prije nekoliko godina.

- Početkom 2015., kad mi je mama bila teško bolesna, ona me na to poticala. Obećala sam joj da ću paziti na sebe i da mi tijelo neće biti na teret, rekla je.

Počela je trčati sama uz pomoć zeta koji joj je poklonio prvu opremu. Trčanje ju oslobađa od stresa, a pomoglo joj je i preboljeti majčinu smrt.

- To mi je bilo divno, relaksirajuće. Kad sam bila najmornija, trčanje me odmorilo. Biti na zraku, sam sa sobom i vidjeti svoje mogućnosti, smiriti se, ne pretjerivati, osjećati svoje tijelo i napraviti koliko mogu i najbolje što mogu, govori Ljiljana.

Uskoro su je primijetili trkači iz Atletskog kluba Sljeme i pozvali da im se pridruže. Tada su joj strast postali polumaratoni kojih je godišnje znala otrčati i desetak.

-Kad sam došla u klub, AK Sljeme, to su moji najljepši trenuci u životu. Rekla sam da su oni moja druga obitelj, i sad su. Najponosnija sam na medalju sa zagrebačkog polumaratona, koji sam istrčala za 2 sata i 26 minuta. Mogla sam i brže, ali ja sam onako, kako da vam kažem, to iz užitka. Bilo mi je i žao što je već gotovo, kaže Ljiljana.

Lili, kako je zovu njeni trkači, drži korak i s modernim tehnologijama. koristi društvene mreže, sportsku opremu kupuje preko interneta, a sve treninge prati na svom pametnom satu.

- Ovaj drugi, noviji model sam dobila sad za Novu godinu od kćerke. To je nešto prekrasno. On vam javlja - move, pokreni se, trči! Ima upisan trening i to onda prelazi sa sata na mobitel, kaže Ljiljana.

Osim trčanja, Lili ima raznih interesa i puno energije za svaki od njih.

- Čitala sam da je učenje stranog jezika jako dobro, korisno za mentalno zdravlje, i počela sam učiti talijanski preko aplikacije. Htjela sam i radi rezultata i možda da se bolje osjećam poboljšati disanje, pa sam krenula dvaput tjedno na jogu. Jako puno čitam, i ono što sam već pročitala. Samo, prije svega - tijelo. Tijelo je vaš auto. Meni je tijelo potrebno za kretanje, i svakome od nas. I radi zdravlja, to je najveća motivacija, biti zdrav, kaže.

Loše vrijeme za lili ne postoji. bila kiša ili snijeg - trening ne preskače. ove godine planira još barem šest utrka, i već je postala nestrpljiva. jer trebalo je još otrčati današnjih zacrtanih 11 kilometara.

- Uopće ne razmišljam u brojkama, u godinama. Kako se ja osjećam, tako ja radim. Treba mi sna, treba mi lagane hrane. Najviše trebam druženja, ljubavi..., kaže Ljiljana.