Talijan s Hrvatskom u srcu

Cristiano Pambianchi je Talijan s Hrvatskom u srcu. Godinama gradi most preko Jadrana, ali ne onaj od čelika i betona, već most od kulture, baštine, prijateljstva i ljubavi.

Počeo je s humanitarnom pomoći 1991., nastavio pisanjem kolumni šireći istinu o Domovinskom ratu i agresiji na Hrvatsku. Sada daje značajni kulturni doprinos razvoju nove ideje i novog projekta. Jer, kako kaže, mostovima se ide naprijed i obogaćuje onu drugu stranu. Hrvatsku smatra partnerom kroz život, a svoj odnos prema njoj ljubavnom pričom.

- Moja poruka je da je ljubav zaista moćna. Ljepota i kultura mogu pobijediti strahote i neznanje i to je razlog zašto volim Dubrovnik. Mislim da je to grad koji pokazuje pravu pobjedu Hrvatske. To je pobjeda ljepote i kulture, kazao je Pambianchi.

Kao sedamnaestogodišnjak počeo je skupljati stara i rijetka izdanja hrvatske književnosti. Danas ih ima više od 200: od renesanse do osamnaestoga stoljeća. Ovih je dana u Lazaretima izložen izbor od 73 primjerka.

- Narodi se baziraju na jeziku, a knjige su sefovi jezika nekog naroda. Zato je moja kolekcija začeta 1991. kao reakcija na agresiju na Hrvatsku. Htio sam sačuvati hrvatski jezik i hrvatske knjige. A ovom izložbom želim pokazati kako je predivna hrvatska povijest.

Najponosniji je na Misal Croatski iz 1531. jer je to 16. primjerak u cijelom svijetu. Mislilo se da ih postoji samo 15, pa je ovaj veliko otkriće.

- Ovo je jedini u privatnoj kolekciji. I, naravno, na glagoljici je. A glagoljica je identitet hrvatskog naroda kao pripadnika zapadnom kršćanstvu. Osjećam se kao čuvar hrvatske povijesti kad imam glagoljični misal u rukama, kaže Pambianchi.

Cijela zbirka nosi dva prezimena, uz njegovo - Pambianchi, tu je i hrvatsko - Kramarić.

- Zamisao je da kolekciju posvetim svom sinu i jednom hrvatskom dječaku, Janu Kramariću jer u ovoj kolekciji ima i talijanskog i latinskog i hrvatskog jezika, pa će Hrvat trebati pomoć od Talijana za razumjeti svoje vlastite knjige. Zato posvećujem to dvoje djece da pomognu jedan drugome i dijele znanje i interes za knjige, kazao je.

Upravo su prekomorsko prijateljstvo i suradnja njegov cilj.

- Italija i Hrvatska imaju puno toga zajedničkog kroz povijest. Imali smo i sukobe, ali oni su trajali 50 godina, a naša zajednička prošlost 5 stoljeća. Kultura je, kaže, predivna jer ne vrijeđa nikoga. U suprotnom nije kultura.

- Mi nemamo naftu ili plin, ni Italija ni Hrvatska. Naše bogatstvo je kultura, povijest, Mediteran i moramo to koristiti kao naše gorivo za buduće zajedničke projekte, rekao je taj zaljubljenik u Hrvatsku.

Zbog svojih je zasluga u kulturi prije dvije godine odlikovan Danicom Hrvatskom s likom Marka Marulića, a ove je godine dobio i Nagradu Grada Dubrovnika.

- Ja ne tražim ta priznanja. Kad dođu, naravno da sam vrlo zahvalan, ali oba - i Danica hrvatska i Nagrada Grada - su za ono u prošlosti. Ali ja ih volim gledati kao ulaganje u mene i velika su mi motivacija za budućnost, izjavio je Pambianchi.

O njegovoj ljubavi svjedoči i ono što naziva "Cristianovim narječjem" i na hrvatskom kaže:

- Hrvatski je lijepi jezik, iako malo težak. Puno težak, istina. Moji prijatelji su moja škola. Nisam dobro govoriti hrvatski, ali u Hrvatskoj moramo hrvatski govoriti.

- To je iskaz poštovanja, dodaje.

A upravo iz poštovanja već godinama, pa tako i ove, sudjeluje u tradicionalnoj procesiji na blagdan dubrovačkog nebeskog zaštitnika Svetoga Vlaha, i to u župskoj nošnji što mu izaziva poseban osjećaj.

- Sretan i ponosan, kaže.

Sretan je i ponosan i ovaj Grad, što ima prijatelja koji njeguje i čuva njegovu kulturu i baštinu, prenosi svoje osjećaje na sinove, a poruke tolerancije i suradnje za njega nisu prazne riječi, već ih širi djelima i srcem.