Udruga Caspera daje nadu onkološkim pacijenticama

Udruga kao takva ne znači ništa, jer je to samo mrtvo slovo na papiru, poručuju članice Udrugu žena oboljelih i liječenih od karcinoma Caspera iz Splita. Kada tom slovu dodate prave ljude koji će potom sve začiniti ljubavlju, iskustvom, dobrom voljom i najboljim idejama nastane udruga poput Caspere.

Sa suosnivačicom Udruge Caspera Ivanom Frapporti i predsjednicom Udruge Sonjom Grgat na splitskoj se rivi družila ekipa emisije Dobro jutro, Hrvatska:

Na početku razgovora naše su sugovornice objasnile da je naziv udruge nastao kao kombinacija skraćenice za karcinom ca i latinske riječi „sepra“ što znači nada, te da je za borbu s opakom bolešću važno zadržati dobar duh i veselje.

- Ja volim reći – pa što ako je bolest, što ćemo sad, još sam tu, još sam živa. Nekad je teško doći do dobrog duha, ali tako je lakše sve, kaže Ivana Frapporti.

Udruga provodi kampanju „One nisu stale“ kojom pokušavaju javnosti objasniti što se događa kad se čovjek razboli.

- Događa se to da ne morate stati. Žene ne staju kad se razbole, kad dobiju dijagnozu, ili čak nekoliko godina poslije, nakon što su se i zaliječile. One nastavljaju sa životom jer one nisu samo bolest, one su sve ono što su bile i prije plus bolest, i to je to, poručuje Ivana Frapporti.

Ivana se, kada joj je bio dijagnosticiran karcinom, zainatila.

- Pa neću valjda stati i plakati?! Ne, ne, ne… Ne dolazi u obzir. Gurat ćemo dalje, i evo me, četiri godine već guram, kaže Ivana.

Ivani se čini da smo možda previše opterećeni negativnostima, a smatra da ne bismo trebali biti.

- Možda je to zato što se ne priča dovoljno otvoreno o toj temi. Stavlja se stigma na rak, na karcinom, na bolesne ljude, a ne vidim razloga. Teško je, ali možemo se i smijati, pristupiti tomu otvorenije, pa neće ljudi znati samo za one koji su umrli, nego i za one što šeću po rivi i što su veseli, priča Ivana.

Izuzetno je važna i podrška obitelji i prijatelja - i njima je, naime, teško suočiti se takvim situacijama.

- Dijagnozu karcinoma ne dobije samo osoba koja se razboljela, dobije je kompletno okruženje oko nje. Najčešća greška koja se događa je ta da okolina ne čuje što se govori, ističe Sonja Grgat.

Dodaje da valja izbjegavati pretraživanje interneta u potrazi za informacijama, nego da je jedina osoba koju treba slušati onkolog, a važno je u proces liječenja uključiti i psihologa, odnosno psihijatra.

- Meni je u startu kad sam se razbolila bila ključna karika koja mi je nedostajala. Imala sam fantastičnu onkologinju, ali falila mi je psihološka pomoć i to sam našla neovisno o onkologiji, ali onkolozi rade nacionalni plan po kojem će - nadam se - u skoroj budućnosti psiholog biti prisutan da olakša taj nezgodan put, ustvrdila je  Ivana Frapporti.