21:16 / 30.12.2021.

Autor: Barbara Majstorović/Puls/HRT/I.B.

Priča o bijegu iz domovine od nasilnog oca i novoj prilici

Obitelj Fayyaz

Obitelj Fayyaz

Foto: Puls / HRT

Yazdan Fayyaz je majkom i dvjema sestrama pobjegao od nasilnog oca. Iz Irana su došli u Hrvatsku 2018. i dobili azil. Danas je Yazdan učenik Medicinske škole, odlično govori hrvatski i potvrđuje nam koliko je važno pružiti ruku ljudima u nevolji i prihvatiti ih, nevažno odakle su došli.

Mi smo iz Irana i prije dvije godine majka, sestre i ja zajedno smo kupili kartu za Beograd i izašli smo iz Irana, prisjeća se Yazdan.

- Kad smo stigli u Beograd zatražili smo nekakvu zaštitu, poslali su nas u kamp. tj. prihvatilište za migrante. Tamo smo bili otprilike 9 mjeseci i nakon toga smo odlučili da ipak da ne možemo tako jer nemamo osnovne uvjete za život. Onda smo otišli u Bosnu i tamo je zapravo bila ista priča. A onda smo krenuli prema Hrvatskoj, priča Yazdan.

- Taj put prema Hrvatskoj nešto drugačije, a mogu reći da sam prošao i granicu Srbije i Bosne. Jako je težak taj put. Do danas se sjećam kako je bilo. Mogu reći i da je to bilo strašno. Jer nije lako 3,4 dana u šumi bez vode i bez hrane. Tako da je zapravo bilo teško nositi ruksak koji je bio s nama, a u kojem su bili samo dokumenti. I to je bilo sve što nam je trebalo da bismo mogli dokazati istinu i da bi dokazali da smo imali razlog da pobjegnemo iz Irana, kaže.

- Iz Irana smo pobjegli zbog obiteljskog nasilja. Od mog oca. Bilo je često, a nismo dobili nikakvu zaštitu, ističe.

- Bio sam malen i odmah kad bih čuo da mama vrišti trčao bih u kuhinju i sakrio noževe, da ne bi došlo do toga da tata ozlijedi mamu. Par puta je to uspio, nažalost. Jasno se sjećam svega što se dogodilo. Svaki put kad sam ja zatražio ikakvu pomoć rekli bi mi: "ti ne možeš protiv vlastitog oca". Tako ni moja majka. Svaki put kad bi ona zatražila zaštitu, rekli su joj da mora imati četiri svjedoka koja bi potvrdila što se dogodilo. Moje pitanje je: "tko bi to osim nas bio u našem domu? Tko će to dokazati?

- Moje su se sestre, kad su navršile 9 godina po šerijatskom zakonu i islamskim zakonima koji vrijede u Iranu, mogle  udati. No one su se htjele školovati, kao što sam se i ja želio školovati.  I mama je tako htjela, no otac je rekao da se moraju udati i dogovorio je to već s nekim obiteljima. Moja je mama potajno odlazila kod tih obitelji i molila ih da to otkažu. Nismo ništa mogli napraviti. Otac je toliko toga napravio protiv moje majke, a nikakvu zaštitu nismo imali, naglašava.

- Kad sam imao 12 godina otac me prisilio da radim kod bravara i morao sam prestati pohađati nastavu jer je on tako htio. Mogao mi je zabraniti da idem u školu i to bi bilo sasvim normalno. No ja sam postrance ipak pratio školu zato što volim školu. Bilo je tu uvijek puno ograničenja. Morao sam puno stvari napraviti da bih mogao ići u školu. Tako da ja obožavam školu, naglašava.

- Trenutno sam učenik medicinske škole u Zagrebu. Jedva čekam završiti srednju školu i upisati fakultet kako bih ispunio svoju želju da postanem doktor, ističe.

- Jednog dana je došao u školu. Radili smo tekstove. On dolazi meni i kaže: "profesorice, ja sam pročitao lektir". Još tad nije ni znao da se kaže lektira. Ja sam bila iznenađena. Kad smo naprimjer radili Mažuranića i Smrt Smail-age Čengića, on je i tu lektiru pročitao, što je naravno našim učenicima noćna mora kad je jezik 19. stoljeća. Onda sam ja govorila neke riječi iz turskog jezika - turcizme i onda sam nabrajala što znači kavaz, što znači džilitati, što znači arslan, a rekao mi je onda Yazdan u nekom trenutku: "profesorice, ja vas razumijem! I onda sam ja poentirala. Većina turskih riječi dolazi iz Perzijskog jezika. Od tamo od kud je naš Yazdan. Draga djeco sve naše civilizacije i kulture su isprepletene. Naš Yazdan je i na ovaj način došao iz tog dalekog Irana u našu kulturu i to je nešto na čemu svi trebamo zajedno surađivati, učiti. Jedna multikulturalnost je nešto što je dobro došlo. Dapače, ja sam motivirana Yazdanom, on je meni moje drevno svjetlo s Istoka, ja s njim želim raditi projekte, želim učiti farsi jezik i pisanje, i želim, čim prođe ova korona, želim da i svi mi drugi sudjelujemo u tome. Tako da mi njemu dajemo našu kulturu i naš jezik, a on nama daje svoju kulturu i svoj jezik, istaknula je Yazdanova profesorica hrvatskog jezika Meri Pupačić.

- Kad smo dobili međunarodnu zaštitu, dobili smo i smještaj na dvije godine u kući. I sve je lijepo krenulo, kako i treba. I mama je počela učiti hrvatski jezik, kaže.

- Smatram da svaki čovjek ima pravo da može tako slobodno živjeti, rekao je Yazdan.

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!