Zubarica i pjesnikinja - Mirna Weber

Na svojem se poslu bavi zubima, a nakon posla se voli igrati riječima. Mirna Weber po zanimanju je stomatologinja, specijalistica ortodoncije i svojem je poslu potpuno predana, no slobodno vrijeme posvećuje hobiju.

- Pišem poeziju desetak godina i to je ujedno i moja velika ljubav. Znači, nakon dnevnog odrađenog posla i nakon poslova kućnih u kući, navečer kad imam nekakav svoj osobni mir u mojem kutku pišem poeziju. Uvijek imam nekakav ritual tako da poeziju pišem uz klasičnu glazbu, priča nam Mirna Weber.

Pet je godina intenzivno istraživala druge autore, klasike, a tek nakon toga ozbiljnije uronila u poeziju. Presudan je bio Gornjogradski književni festival na kojem ju je prepoznao Marijan Grakalić, njezinu pjesmu uvrstio u zbornik, a upoznala se tamo i s Božicom Jelušić.

- Božica je književnica i - mogu reći - naša najbolja pjesnikinjom. Naše druženje i njezino mentorstvo mi puno znači jer se možete naći u nekakvoj nivelaciji, znači pokazati svoje stihove i pitati je li to nešto vrijedi, jeste li dobri, dodaje Mirna Weber.

Prijateljstvo uz nepresušne teme za razgovor i dalje traju između književnice i pjesnikinje.

- Mirna se javila relativno kasno, ali sve što je izašlo ispod njenog pera je zapravo nosilo originalni pečat njezine individualnosti i njezine osjećajnosti. Ne postoje dvije slične pjesme ili dvije slične stranice, ona će vrlo brzo napraviti neku ekskurziju, recimo, u povijest književnosti, u znanstveni kod, bilo gdje, znači, slobodno se kreće, ocjenjuje Božica Jelušić.

Književnica dodaje kako pjesnikinja nije opterećena ograničenjima, nego je uvijek spremna za književne eksperimente pa kad joj pofali prava riječ - ona je izmisli.

Izdala je dosad pet pjesničkih zbirki - prva je 'Božja ofčica' na kajkavštini, s ilustracijama slikara Željka Prsteca.

- Zatim sam izdala 'Zvonjalice za vječkograd', to je 12 soneta koji su posvećeni Varaždinu. To je jedna poetska šetnja našim Varaždinom po raznim lokacijama. Nakon toga dolazi jedna intimistička zbirka 'Akvarij', a godine 2019. godine sam objavila dvije zbirke. To je kajkavska zbirka 'Ta serca se kapaju svetki' i 'Jerihonska ruža' na standardu, nabraja Mirna Weber.

Dok kajkavštinu, jezik majke - piše iz srca i duše, spontano, slobodnim stihom, standardu kaže, pristupa promišljeno, pazeći na formu. Zaljubljena je u Mirnino pjesništvo kazališna i filmska glumica Ljiljana Bogojević, koja je govorila stihove:

Sretni smo što smo živi dragi moji.
U spomen životu ja sada kličem.
U razdoblju ovom najbolje brojim,
izgaram radost, svim svojim bićem.
Vidjeh sve i svašta, banalno, vrsno,
stotinu čuda čovječje mašte.
Vjenčanja, razvode, pitanje krsno,
progutah sve i popih natašte.

Glazba, likovnost, transcendentalnost, zanimanje za astronomiju i svemir zaokružuju ili proširuju njezin pjesnički svijet. Na tridesetoj pjesničkoj smotri Croatia revidiva Ča-kaj-što u Selcima na Braču ovjenčana je maslinovim vijencem.

- Moram reći da je njezina pobjeda jednoglasna, da su je doživjeli kao osvježenje, da je ona i sjajno interpretirala svoje pjesme, što je neobično važno i da su upravo to istakli tu svježinu, tu svježinu emocije koja kroz osobno dostiže univerzalno, napominje Božica Jelušić.

Na zidu od poezije, uz stihove Vesne Parun, Božice Jelušić, Luke Paljetka, Tonka Maroevića, ugravirat će se i oni iz pobjedničke kajkavske zbirke Mirne Weber:
Naj navek bude nekaj samo tvoje da med zvezdama letiš potkovan.

Pjesništvo ove Varaždinke za nju su samu, a posebice sve brojnije čitatelje - višeslojna radost i uzvišena hrana za dušu. Pogledajte reportažu iz emisije Dobro jutro, Hrvatska: