Barban: Maksimilijan Rojnić slavodobitnik Trke na prstenac

Najstariji barbanski vitez, 54-godišnji Maksimilijan Rojnić iz mjesta Petehi, pobjednik je 51. Trke na prstenac i peta mu je to pobjeda i ukupno 32. nastup u Barbanu.

Pobjedu je osigurao u pripetavanju s Miliom Grabrovićem nakon što su obojica u sve tri trke pogodili u sridu.

Prijelazni predsjednički štit i bodež te dar u ime pokrovitelja manifestacije, predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića, uručila mu je izaslanica Melita Mulić, dok mu je izaslanik predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića, saborski zastupnik Anton Kliman, uručio zlatnu medalju Hrvatskog sabora.

Prijelaznu nagradu Pticu prstenac, rad akademskog kipara Josipa Diminića, uručio mu je istarski župan Boris Miletić te je uz to dobio i novčanu nagradu.

- Dojmovi se naravno još nisu slegli, no presretan sam, uzbuđen. Dobro sam se pripremio, jednostavno, osjećaj je izvanredan, rekao je slavodobitnik Rojnić.

- U svojih 30-ak godina, ne znam koliko točno, dobio sam četiri trke i nisam nikad bio u pripetavanju. To mi je prvo pripetavanje što se tiče trke i baš sam zadovoljan što sam uspio pobijediti, rekao je Rojnić nakon pobjede.

Kaže da je tijekom natjecanja ostao miran i staložen, a nakon pobjede slijedi velika fešta.

Ova Trka na prstenac za Rojnića je imala i posebno značenje. Nakon više od tri desetljeća natjecanja odlučio je zaključiti karijeru upravo pred publikom u Barbanu.

- To mi je bila posljednja trka, opraštam se pred svim gledateljima, rekao je te poručio da je vrijeme da priliku dobiju novi naraštaji.

- Sad sam na vrhu, sad neka drugi stvaraju rekorde. Na mlađima svijet ostaje, zaključio je novi-stari slavodobitnik.

Ovogodišnje 51. izdanje Trke na prstenac, jedne od najstarijih i najprepoznatljivijih viteških igara u Hrvatskoj, svečano je otvoreno u nedjelju u Barbanu, a izaslanica predsjednika Vlade, ministrica zdravstva Irena Hrstić, rekla je kako je ta trka puno više od sportskog natjecanja.

- Trka na prstenac puno je više od sportskog natjecanja. Ona je simbol tradicije, ponosa i zajedništva, jedan od najprepoznatljivijih simbola istarske tradicije i vrijedan dio hrvatske kulturne baštine. Ova se vrijedna tradicija već desetljećima prenosi s generacije na generaciju, čuvajući duh, običaje i identitet ovoga kraja, a istodobno privlačeći sve veći broj posjetitelja iz cijele Hrvatske i svijeta, rekla je Hrstić.

Manifestacija pokazuje, dodala je, koliko su važni ljudi koji čuvaju običaje, njeguju zajedništvo i svojim radom pridonose tome da tradicija ostane živa i prepoznata i u budućnosti.

Istaknula je i da Vlada ulaže u Istru, politikom ravnomjernog razvoja, pa je tako prošle godine Općini Barban uručen ugovor iz ITU programa vrijedan 1,44 milijun eura za sufinanciranje rekonstrukcije, dogradnje i opremanja zgrade konjičkog centra.

- Centar je iznimno važan za kvalitetnu organizaciju Trke na prstenac, s obzirom na to da je njime predviđena i modernizacija jahališta kao prostora za treninge konja te održavanje manifestacija i natjecanja, dodala je Hrstić te naglasila da "snaga svake zajednice počiva prije svega na ljudima, kvaliteti života i osjećaju pripadnosti zajednici". 

Izaslanik predsjednika Sabora, saborski zastupnik Anton Kliman, naglasio je kako Istra i ovom manifestacijom s ponosom ističe svoju tradiciju kao i drugim brojnim projektima koji promiču izvrsnost kroz suvremeni pristup očuvanju tradicije. 

Izaslanica predsjednika Republike Hrvatske Melita Mulić poručila je da je Istra među onim hrvatskim krajevima koji teže idealu zemlje po mjeri čovjeka, "a Trka na prstenac dio je tog zajedničkog ponosa na Istru". 

Istarski župan Boris Miletić ustvrdio je kako je danas, "kada se Istra mijenja i kada nam dolaze ljudi iz drugih krajeva Hrvatske, Europe i svijeta koji ovdje pronalaze novi dom, još važnije čuvati ono što smo naslijedili od generacija prije nas".

- Istra je uvijek bila otvorena i takva treba ostati. Ali otvorenost ne znači zaboraviti tko smo, upravo suprotno, naglasio je Miletić.  

Manifestacija, čiji prvi povijesni zapis datira u 1696. godinu, nakon gotovo tri stoljeća zaborava obnovljena je 1976. godine i od tada neprekidno okuplja najbolje istarske konjanike i tisuće posjetitelja iz cijele Hrvatske i inozemstva. Od 2016. Trka je zaštićena kao nematerijalno kulturno dobro Republike Hrvatske.

U natjecanju sudjeluje 16 konjanika, od kojih barem polovica mora biti s područja Općine Barban, a svi nastupaju u narodnim nošnjama.

Od 1696. do danas: Priča o Trci na prstenac

Ova viteška igra datira iz 1696. godine, a obnovljena je 1976., prije točno pola stoljeća. 

Barbanština. Granično područje iznad rijeke Raše. Vladali su tu stari Histri, Rimljani, onda Slaveni, pa Habsburgovci, a nakon njih Mleci koji Barban i Rakalj kao feudalno dobro prodaju plemićkoj obitelji Loredan. 

- Povjesničar Danilo Klen 60-ih godina pronašao je u spisima Josipa Antuna Batela, koji je, među ostalim, bio i barbanski načelnik, on je ispisivao podatke iz općinskog arhiva, spominje postojanje Trke na prstenac, odnosno jedne takve igre koja se u 17. stoljeću počela razvijati u Barbanu. Dokumente je predao don Luki Kircu, lokalnom povjesničaru koji je 20-ih godina to potajno prebacio u Zagreb i oni se danas nalaze u arhivu HAZU-a, kaže dr. sc. Robert Matijašić, akademik.

Ti su dokumenti poslužili za oživljavanje stare tradicije iz 1696. Točno 280 godina poslije, 1976., organizirana je obnovljena trka. Nije se trčalo na stazi kao danas, nego u samom središtu Barbana. Na toj prvoj trci natjecao se barba Ivan. 

- Uglavnom su dolazili oni koji su imali svoje konje. Tada smo manje vježbali, bez sedla, nitko nije imao sedla u to vrijeme, tu kad je počeo start do cilja dolje je bio bijeli put, makadam, ali najvažnija je bila jedna stvar, da bude skladnost jahača i konja, kaže Ivan Iveta, sudionik prve obnovljene Trke na prstenac.

Jer zadatak je sve samo ne lak. Za 12 sekundi proći 150 metara i pogoditi prstenac. U tome je dosad najuspješniji bio četverostruki pobjednik Maksimilijan Rojnić. I on se slaže da je najvažnija usklađenost s konjem. 

- Konj i jahač, kad se upoznaju, ne nakon jedne godine, nego nakon dvije-tri godine na stazi - onda počnu dolaziti rezultati. Jahači koji se bave sportom, njima je malo lakše, a ostatak ekipe je ljetno razdoblje, kaže Maksimilijan Rojnić, najtrofejniji konjanik.

Ljubav se prenosi i na nove generacije. Petar je prošle godine s navršene 22 postao najmlađi natjecatelj. 

- Najviše me motivirala ljubav prema konjima. To su plemenite životinje. Čast je biti jahač na trci na prstenac, to je neopisiv osjećaj, kaže Petar Roce, najmlađi konjanik.

Taj osjećaj kada jahač i konj postanu jedno pa kada pogode prstenac uz bodrenje publike nadilazi samu trku. To postaje ljubav, čast i stara tradicija koja u novom ruhu i s novom snagom traje već pola stoljeća.