Buča: Nadam se da će serijal "Brže ne može" potaknuti stvari na bolje

Nakon projekata "Stani" i" Na Magistrali", Andrea Buča ovaj put putuje sporije, željeznicom koja je obilježila i promijenila Istočnu Hrvatsku. Novi dokumentarni serijal "Brže ne može", kroz četiri epizode smještene u vlak, donosi posebne priče.

Govoreći o novoj temi kojom se bavi, Buča je istaknula kako je kroz rad na projektu ušla duboko u materiju. 

Rekla je da se svaki put, kao autorica, najprije baca na istraživanje, potom piše scenarij i sinopsis, zatim snima i montira. 

- Dosta toga i saznaš zapravo, tako da sad ja mogu o željeznici govoriti, naglasila je.

Objasnila je kako ju je na ovu temu potaknula paralela s magistralom:

- Magistrala je nevjerojatno promijenila Jadransku obalu i život uz obalu. Jednako tako je željeznica za istočnu Hrvatsku ono što je magistrala za Jadran. Dodala je da je željela obraditi infrastrukturu koja je mijenjala prostor i ljude, naseljavala ih i dovodila u Slavoniju, i tako je nastao serijal "Brže ne može".

Istaknula je i suradnju s Hrvatskim željeznicama, bez čije potpore projekt ne bi bilo moguće snimiti.

- Vlakovi u prosjeku voze 60 km/h, 50... Ljudi se žale, putnici se žale na vozni red. Ali to je naprosto takva situacija sada. Modernizirat će se, ja vjerujem da će se stvari mijenjati, rekla je.

Dodala je da se nada da će serijal potaknuti stvari na bolje.

- Nadam se da ćemo pogurati sva ta obećanja u pravcu u kojem bi se trebala desiti, dodala je.

Govoreći o Slavoniji, priznaje da je dugo izbjegavala put ondje misleći da će je dočekati tuga.

- Ali zapravo sam stekla jednu potpuno drukčiju sliku, rekla je.

Posebno ju je inspirirala Darija Walter, koju gledatelji upoznaju u trećoj epizodi.

- Ona vidi sam potencijal u Slavoniji. Naježim se kad se sjetim njenih rečenica, misli, ideja, istaknula je Buča.

Dodala je kako ondje i dalje žive ljudi koji se nadaju najboljem i zaslužuju dobru infrastrukturu te brze i točne vlakove.

- Vjerujem da bi se s brzim i točnim vlakovima puno Slavonaca i vratilo, rekla je.

Govoreći o samom snimanju, otkrila je i jednu anegdotu.

Cilj joj je bio snimati u putničkom vagonu, pa je kamera bila uključena od polaska iz Zagreba do posljednje stanice.

- Na jednoj stanici su ulazili, na drugoj izlazili... Nekad nam je bilo prekratko za odraditi razgovor, prisjetila se.

Otkrila je i kako je ponekad molila osoblje HŽ-a da uspori vlak.

- Zovem šefa sektora: "Molim vas, možete li samo malo usporiti", smije se Buča.

Dodala je kako je vrijeme relativno - putnicima sporo, ekipi sa snimanja prebrzo.

U serijalu će se, istaknula je, pojaviti niz zanimljivih sugovornika - od snaše s čobancem, tamburaša i ljelja u nošnjama, do strojovođa i umirovljenih željezničara.

 Posebno ju je dojmio razgovor sa Zvonkom Ćurakom.

- Čudo, on je željezničarska enciklopedija. Prisjetila se njegove rečenice: "Tko se jednom zaljubi u kolosijeke, taj se od željeznice ne odvaja." Taj joj je razgovor, rekla je, bio jedan od najljepših ikad, a gledat ćemo ga u zadnjoj epizodi.

Osvrnula se i na stil korišten u serijalu - kostimografija inspirirana Katharine Hepburn.

- Osjećala sam se toliko dobro u toj finoj muškoj košulji i hlačama. To je stil 1930-ih, 40-ih, 50-ih, kad je željeznica imala svoje zlatno doba, rekla je.