Postoje trenuci koji nadilaze sport i postaju dio kolektivnog pamćenja. Jedan takav dogodio se na Sljemenu 5. siječnja 2006., kada je Janica Kostelić, bez štapa i rukavice, na svoj 24. rođendan, ispisala jednu od najemotivnijih stranica hrvatske sportske povijesti, i to pred očima gledatelja Hrvatske radiotelevizije.
Na zagrebačkom Sljemenu te se večeri vozio slalom Svjetskog kupa na stazi Crveni spust, pred oko 20 tisuća gledatelja. Nakon prve vožnje Janica Kostelić bila je sedma, sa zaostatkom od 78 stotinki za vodećom Marlies Schild.
Druga vožnja donijela je trenutak koji je obilježio utrku. Već na startu ostala je bez desnog štapa i rukavice. Umjesto odustajanja, nastavila je vožnju s jednim štapom, udarajući kolce nezaštićenom rukom, a u završnici i laktom.
Publika uz stazu pratila je svaki njezin prolaz, a podrška je rasla kako je postajalo jasno da će, unatoč svemu, završiti utrku. Uzbuđenje se osjećalo i u prijenosu Hrvatske televizije, gdje su Ivica Blažičko i Dag Modrić komentirali razvoj situacije svjesni da gledaju nešto izvan uobičajenog.
Kostelić je u drugoj vožnji ostvarila jedno od najboljih vremena i kroz cilj prošla kao vodeća. Na kraju je završila treća, iza Marlies Schild i Kathrin Zettel, s ukupnim vremenom 1:55.08. Bila je to njezina sedma sljemenska medalja.
Nakon utrke govorila je o boli koju je osjećala.
“Bila je to užasna bol… ali zbog svih ljudi koji su došli na Sljeme, morala sam dovršiti utrku”, rekla je Janica.
Ta vožnja ostala je jedan od onih trenutaka koji se pamte - i na stazi i pred ekranima Hrvatske radiotelevizije.