U Japanu smo posjetili jedan od vodećih klubova gdje žive i treniraju japanski sumo hrvači. Zatekli smo ih dvadesetak, a rangirani su prema uspjehu, broju pobjeda na službenim natjecanjima i iskustvu.
15.10.2024.
13:00
Autor: A.D./HRT
U Japanu smo posjetili jedan od vodećih klubova gdje žive i treniraju japanski sumo hrvači. Zatekli smo ih dvadesetak, a rangirani su prema uspjehu, broju pobjeda na službenim natjecanjima i iskustvu.
Sumo borac Kotozakura Masakatsu II najbolji je u klubu, a po rangu u Japanu veoma visoko.
- Dostigao sam drugi rang, zvan ozeki. Najviši rang se zove yokozuna, otkriva Kyotozakura u novoj epizodi dokumentarne serije Gorana Milića, "What's up Japan"".
Onaj koji pobijedi, uvijek je miran i ne pokazuje emocije.
- Sumo je ipak japanski nacionalni sport. Od prvog koraka u svijet suma, sve počinje i završava poštovanjem. Japanski bonton je prvo što učinimo kako ne bismo uvrijedili protivnika. Stil sumo-borbe podrazumijeva uvažavanje protivnika. Zato nastojimo ne pokazivati veselje u ringu, otkriva Kotozakura.
Pobjednik se ne smije veseliti, ali poraženi se ima pravo ljutiti, ali na sebe, ne na protivnika.
Između borbi, ono što bismo mi nazvali ring a njima je sveto mjesto gdje ne smiju koričiti uljezi, čisti se i zaljeva japanskim pićem "sake", a posipa solju.
Borbe traju veoma kratko, pobjeđuje onaj koji izgura protivnika iz svetog kruga s pijeska, a prije toga susret divova počinje praskom.
- Borbe se odvijaju toliko brzo da ponekad ni ne čujemo okolinu. Učitelj koji vodi našu školu smjernice nam daje tek nakon borbe. Tada nas podučava tehnikama. Ne grdi nas ako činimo nešto što bi ga razljutilo. Drukčije je ako postoji rizik od ozljede. Opominje nas ako radimo nešto opasno, priznaje Kotozakura koji ima 24 godine, 189 centimetara i 176 kilograma.
- U sumu nema diskriminacije. Razlika u kilaži nije bitna. Ni razlika od 100 kg i više nije prepreka za borbu. No ona može donijeti pobjedu, priznaje.
- Obično treniramo ujutro i jedemo dva obroka na dan. Nakon treninga kupamo se i jedemo. Spajamo doručak i ručak, no neki ujutro pojedu nešto lagano. U pravilu pojedemo ručak i večeru, a oni gladniji jedu i nakon večere. Hrana je važna za jačanje tijela pa svi jedemo svom snagom, priča Kotozakura.
Oni više rangirani dobivaju i mjesečnu plaću od koje se mogu sami uzdržavati.
- Čak i oni u nižim rangovima imaju osiguran smještaj. Isto vrijedi i za obroke, ne moraju se ni o čemu brinuti, priča.
Hijerarhiju neprikosnoveno poštuju. Mlađi pospremaju nakon objeda, a i kod kupanja se zna red - prvo se kupaju oni najstariji i važniji, a početnici na kraju.
Ne smiju voziti automobile, a kada izlaze na ulicu moraju biti odjeveni u kimono, jer će ih inače kritizirati.
Dok žive kao sumo-borci, moraju poštovati pravila.
Karijera kod svakog borca traje različito, ali vrhunac je obično između 25. i 30. godine. Oni od 30 do 36 godina smatraju se veteranima, a najčešće se povuku u 36. godini.
Ako ste propustili novu epizodu serije, možete ju pogledati u videoteci multimedijske platforme HRTi.
Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram, TikTok i YouTube!
Autorska prava - HRT © Hrvatska radiotelevizija.
Sva prava pridržana.
hrt.hr nije odgovoran za sadržaje eksternih izvora